JEŽEVA KUĆICA – Branko Ćopić / Video, Recitacija, Knjiga, Basna u stihu, Pesma, Tekst
Ježeva kućica je književno delo za decu, autora Branka Ćopića, nastala 1949. godine. Branko Ćopić je naveo kako je ovo delo namenjeno „deci i osetljivima“. To je basna za decu koja obiluje simbolima i važnim osobinama likova. Poruka dela je da treba voleti i ceniti svoju kuću ili zemlju, bez obzira kakva je ona.
JEŽEVA KUĆICA
SLAVNI LOVAC
Po šumi,
širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.
Lovom se bavi,
često ga vide,
s trista kopalja
na juriš ide.
I vuk,
i medo,
pa čak i – ovca,
poznaju ježa,
slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje,
vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka
po svu noć sanja.
Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom
putuje slava.
LIJINO PISMO
Jednoga dana,
vidjeli nismo,
Ježić je,
kažu,
dobio pismo.
Medeno pismo,
pričao meca,
stiglo u torbi
poštara zeca.
Adresa kratka,
slova ko jaja:
„Za druga
Ježa
Na kraju gaja“.
U pismu piše:
„Ježurka,
brate,
sanjam te često
i mislim na te.
Evo ti pišem
iz kamenjara
guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak
u moju logu,
požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem
i masnim brkom
čekat ću na te,
požuri trkom.
Nježno te grli
medena lica
i pozdrav šalje
lisica
Mica“
Jež se veseli:
– Na gozbu, veli,
tu šale nema,
hajd’ da se sprema.
Ježurka Ježić
lukavo škilji,
pregleda bodlje
i svaku šilji.
– Ako bi usput
došlo do boja,
nek bude spremna
odbrana moja.
KOD LIJINE KUĆE
Sunčani krug se u
zenit digô
kad je Ježurka
do lije stigô.
Pred kućom-logom,
kamenog zida,
Ježurka Ježić
svoj šešir skida,
klanja se,
smješka,
kavalir pravi,
biranom frazom
lisicu zdravi:
– Dobar dan,
lijo,
vrlino čista,
klanjam se tebi,
sa bodlja trista.
Nek perje pijetla
krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi
u loncu tvom!
Guskino krilo
lepeza tvoja,
a jastuk meki
patkica koja.
Živjela vječno
u miru,
sreći,
nikada lavež
ne čula pseći.
I još ti ovo
na kraju velim:
ja sam za ručak
trbuhom cijelim!
Otpoče ručak
čaroban,
bajni.
I jež
i lija
od masti sjajni.
Jelo za jelom
samo se niže,
Ježurka često
zdravicu diže:
– U zdravlje lije
i njene kuće,
za pogibju
lovčeva Žuće.
Niže se ručak
četverosatni,
zategnu trbuh
kô bubanj ratni.
NOĆ
Evo i noći,
nad šumom cijelom
nadvi se suton
sa modrim velom.
Promakne samo
leptirić koji
i vjetar noćnik
listove broji.
Utihnu šuma,
nestade graje,
mačaka divljih
oči se sjaje.
Skitnica svitac
svjetiljku pali,
čarobnim sjajem
putanju zali.
A sova huknu
svoj ratni zov:
– Drž’te se,
ptice,
počinje lov!
RASTANAK
Ježić se diže,
njuškicu briše.
– Ja moram kući,
dosta je više.
Dobro je bilo,
na stranu šala,
lisice draga,
e, baš ti hvala.
– Moja je kuća
čvrsta kô grad,
prenoći u njoj.
Kuda ćeš sad? –
Tako ga lija
na konak sladi
a jež se brani,
šta da se radi:
– Zahvaljujem se
pozivu tvom,
al’ mi je draži
moj skromni dom!
– Ostani kume,
lija sve guče,
moli ga,
zove,
za ruku vuče.
Al’ jež,
tvrdoglav,
osta pri svom.
– Draži je meni
moj skromni dom!
Šušteći šumom
jež mjeri put,
kroz granje mjesec
svijetli mu žut.
Ide jež,
gunđa,
dok zvijezde sjaju:
– Kućico moja,
najljepši raju!
POTJERA
Ostade lija,
misli se:
– Vraga,
što mu je kuća
toliko draga?
Kad Ježić tako
žudi za njom,
bit’ će to,
bogme,
bogati dom.
Još ima,
možda,
od perja pod,
pečene ševe
krase mu svod.
Ta kuća,
vjerujem,
obiljem sja.
Poći ću,
kradom,
da vidim ja.
VUK
Požuri lija,
nečujna sjena,
paperje meko
noga je njena.
Dok juri tako
uz grobni muk,
pred njom,
na stazi,
stvori se vuk.
– Grrr,
kuda žuriš,
kaži-der lovcu;
možda si,
negdje,
pronašla ovcu?
– Idem da doznam –
lija sve duva –
zašto jež kuću
toliko čuva.
– Eh, kuća,
trice! –
veli vuk zao. –
Ta ja bih svoju
za jagnje dao!
Poći ću s tobom,
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa –
budalu!
MEDO
Dok jure dalje
brzo kô strijela,
srete ih medo,
prijatelj pčela.
– Sumnjiva žurba –
medo ih gleda –
možda ste našli
jezero meda?
– Ne, nego maštu
golica moju,
zašto jež voli
kućicu svoju.
– Kućica,
glupost!
Moje mi njuške,
svoju bih dao
za gnjile kruške.
Za satić meda
dat’ ću je svakom! –
govori medo
na jelo lakom.
– Poći ću s vama,
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa –
budalu!
DIVLJA SVINJA
Sve troje jure
kô divlja rijeka,
odjednom –
evo –
kaljuga neka.
Divlja se svinja
u njojzi valja,
pospano škilji
i – jelo sanja.
– Hr-nji, junaci,
sumnjiva trka,
negdje se,
valjda,
bogovski krka?! –
Poskoči svinja
uz mnogo graje,
a vuk joj na to
odgovor daje:
– Tražimo razlog,
blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli
rođeno gnijezdo!
– Rođeno gnijezdo!
Tako mi sala,
za pola ručka
ja bih ga dala!
Poći ću s vama
jer volim šalu,
hoću da vidim
ježa –
budalu!
PRED JEŽEVOM KUĆICOM
Svi jure složno
ka cilju svom,
kuda god prođu –
prasak
i lom!
Pristigli ježa,
glede:
on stade
kraj neke stare
bukove klade.
Pod kladom rupa,
tamna i gluha,
prostirka u njoj
od lišća suha.
Tu Ježić uđe,
pliva u sreći,
šušti i pipa
gdje li će leći.
Namjesti krevet,
od pedlja duži,
zijevnu,
pa leže
i noge pruži.
Sav blažen,
sretan,
niže bez broja:
– Kućico draga,
slobodo moja!
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
ostati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bih!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjega daha!
TRI GALAMDŽIJE
Medvjed i svinja
i s njima vuja
grmnuše gromko
prava oluja:
– Budalo ježu,
bodljivi soju,
zar tako cijeniš
straćaru svoju?!
Koliba tvoja
prava je baba,
krov ti je truo,
prostirka slaba.
Štenara to je,
tijesna
i gluha,
sigurno u njoj
imaš i buha!
Kućicu takvu,
hvališo mali,
za ručak dobar
svakom bi dali! –
Rekoše tako,
njih troje, ljuti,
dok mudra lija
po strani šuti.
JEŽEV ODGOVOR
Diže se Ježić,
oči mu sjaje,
gostima čudnim
odgovor daje:
– Ma kakav bio
moj rodni prag,
on mi je ipak
mio i drag.
Prost je i skroman,
ali je moj,
tu sam slobodan
i gazda svoj.
Vrijedan sam,
radim,
bavim se lovom
i mirno živim
pod svojim krovom.
To samo hulje,
nosi ih vrag,
za ručak daju
svoj rodni prag!
Zbog toga samo,
lude vas troje,
čestite kuće
nemate svoje.
Živite,
čujem,
od skitnje,
pljačke
i svršit ćete –
naopačke!
To sluša lija,
pa sudi zdravo:
– Sad vidim i ja,
jež ima pravo!
To reče, klisnu
jednom ćuviku,
a ono troje
digoše viku:
– Jež nema pravo,
nastranu šala;
a i ti,
lijo,
baš si – budala!
KRAJ
Šta dalje bješe,
kakav je kraj?
Pričat ću i to,
potanko, znaj.
Krvnika vuka,
jadna mu majka,
umlati brzo
seljačka hajka.
Trapavog medu,
oh, kuku,
lele,
do same smrti
izbole pčele.
I divlja svinja
pade kô kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Po šumi danas,
bez staze,
puta
Ježurka Ježić
lovi i luta.
Vještak i majstor u
poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.
Branko Ćopić
Pročitajte više:
Branko Ćopić – Pesme za decu, Prozna dela, Citati, Autobiografija, Poezija
BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…
Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica
POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂