Vesna Parun – TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

Vesna Parun – TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE / Video, Recitacija (pesmu govori Mirjana Vukojčić), Vesna Parun govori o pesmi, Tekst pesme

https://youtu.be/E9NBulYWBn0

TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

(1953.)

Vesna Parun

Video: Jednu od najlepših ljubavnih pesama ikada napisanih govori Mirjana Vukojčić, a Vesna Parun govori o svojoj pjesmi 1985. godine u Beogradu. 1. Ti koja imaš nevinije ruke (govori Mirjana Vukojčić) 0:00 2. Vesna Parun govori o svojoj pjesmi 02:46

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BAJKE I PRIČE – Najlepše bajke i priče za decu svih vremena

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Vesna Parun – STABLO

Vesna Parun – STABLO / Video, Recitacija, Tekst pesme

https://youtu.be/D_SM_WuESYU

STABLO

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I ne usudih se
zatreperiti lišćem.

Rekao si: budi vjerna
I ja čekah.

Onda si ušutio.
A stablo je još tu.

I ne usudi se
zatreperiti lišćem.

Vesna Parun

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BAJKE I PRIČE – Najlepše bajke i priče za decu svih vremena

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

ZAVIČAJ – Miroslav Mika Antić

ZAVIČAJ – Miroslav Mika Antić / Citati, Video, Tekst / Iz knjige Draška Ređepa ULEPŠAVANJE NEVIDLJIVOG – Hagiografija o Miroslavu Antiću / Video: odlomak govori Boško Petrov

https://youtu.be/jmAaZqzH_e4

ZAVIČAJ

Zašto me stalno navlače na taj zavičajni krevet? Da li se to još zove Prokrustova postelja?
I to rade svi, redom.
Kad im treba uži krug, onda sam iz Mokrina, naš čovek.
Kad gledamo takozvane regije, onda sam obavezno Banaćanin.
Kad jednoj pokrajini treba himna, onda me časom proglase autentičnim i takoreći prvorođenim Vojvođaninom.
Kad sam u Bernu ili Budimpešti, na prijemima u našim ambasadama, ili u klubovima naših radnika u Austriji ili Švedskoj, nema sumnje da sam jugoslovenski pesnik.
Zavičaji su zavidni na moj sopstveni zavičaj, koji nije moguće pronaći ni u jednom udžbeniku iz geografije.
Nisam ja ni Homer, ni Pero Zubac da imam zavičaja koliko hoćeš. Ali, što bi rekla Gordana Divjak — Arok, možda sam po ćudi, ovako prek i nezgodan, ipak Sremac.
A zna se: Kad su Sremci krenuli, snove su pokrenuli.
Nemoj još i ti da mi nudiš zavičaj kao otok za brodolomnike.
Pričao si mi kako kod Saltikova – Ščedrina, u Pošehonskoj starini, ima detalj u kojoj je opisan razgovor majke i ćerke u jednoj od onih malenih, starinskih, drvenih kuća u Moskvi. Sitnoposednici, plemići, stigli su, u toku sezone, iz neke gubernije. Čekaju se, a pomalo i stižu, pozivi za balove. Ženidba i udadba! I tada, dobro sam ti upamtio priču, ćerka pita majku: „Da li da opere vrat za veliki ili mali dekolte?“
E, sad, moram da kažem da ja nemam zavičaj čas za mali, čas za veliki dekolte!
Časna reč.
Časna britva i molitva!

Miroslav Mika Antić

„Moj dom je moja zemlja, a ona je na nebu. Moj dom je, dakle, nebo. A ono je u svemiru. Moj dom je, dakle, vasiona. A ona je u mojoj glavi. Znači da nemam drugog zavičaja, sem sebe.“ – Miroslav Mika Antić

Iz knjige Draška Ređepa ULEPŠAVANJE NEVIDLJIVOG – Hagiografija o Miroslavu Antiću / Video: tekst govori Boško Petrov

Pročitajte više:

Miroslav Mika Antić – ANTOLOGIJA POEZIJE, CITATA I PROZNIH DELA

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Branko Miljković – BALADA (OHRIDSKIM TRUBADURIMA)

Branko Miljković – BALADA (OHRIDSKIM TRUBADURIMA) / Poezija, Video, Recitacija (pesmu govori Miki Manojlović), Tekst pesme

BALADA

OHRIDSKIM TRUBADURIMA

Mudrosti, neiskusno sviću zore,
Na obične reči više nemam pravo!
Moje se srce gasi, oči gore.
Pevajte, divni starci, dok nad glavom
Rasprskavaju se zvezde kao metafore!

Što je visoko iščezne, što je nisko istruli.
Ptico, dovešću te do reči. Al’ vrati
Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli.
U tuđem smo srcu svoje srce čuli.
Isto je pevati i umirati.

Sunce je reč koja ne ume da sija.
Savest ne ume da peva, jer se boji
Osetljive praznine. Kradljivci vizija,
Orlovi, iznutra kljuju me. Ja stojim
Prikovan za stenu koja ne postoji.
Zvezdama smo potpisali prevaru
Nevidljive noći, tim crnje. Upamti
Taj pad u život ko dokaz tvom žaru.
Kad mastilo sazre u krv, svi će znati
Da isto je pevati i umirati.

Mudrosti, jači će prvi posustati!
Samo nitkovi znaju šta je poezija,
Kradljivci vatre, nimalo umiljati,
Vezani za jarbol lađe koju prati
Podvodna pesma javom opasnija.
Onesvešćeno sunce u zrelom voću će znati
Da zameni poljubac što pepeo odmara.
Al’ niko posle nas neće imati
Snagu koja se slavujima udvara
Kad isto je pevati i umirati.

Smrtonosan je život, al’ smrti odoleva.
Jedna strašna bolest po meni će se zvati.
Mnogo smo patili. I, evo, sad peva
Pripitomljeni pakao. Nek srce ne okleva.
Isto je pevati i umirati.

1959.

Branko Miljković

„Balada ohridskim trubadurima“ je objavljena u zbirci „Vatra i ništa“ u okviru ciklusa „Lauda“ (1959). Branko Miljković je pesmu napisao u vozu, na povratku sa Ohridskog jezera.

Pročitajte više:

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

MUZIKA ZA DECU – Najlepše otpevane pesme za decu

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, Recitacije, Knjige, Otpevane pesme, Video. . .

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani

DEČJA RIZNICA – Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu. . .

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

BALADA – Miroslav Mika Antić

BALADA – Miroslav Mika Antić / Video, Recitacija, Tekst pesme

BALADA

Od svih si devojaka bila tiša,
zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja?

Jedne je noći udarala kiša
tako krvnički ko čuvari reda…
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja,

jer kad si se o drvo kraj vrata
obesila jednom u svitanja seda,
između bosih nogu i blata
bilo je razmaka samo – pola pedlja.

Miroslav Mika Antić

Iz knjige: ANTOLOGIJA ANTIĆ / Izabrana lirika Miroslava Antića; Izbor, predgovor i redakcija Draško Ređep. Izdavač: Prometej, Novi Sad.

Pročitajte više:

Miroslav Mika Antić – ANTOLOGIJA POEZIJE, CITATA I PROZNIH DELA

CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, Recitacije, Knjige, Otpevane pesme, Video…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

ČINOVNIKOVA SMRT – Anton Pavlovič Čehov

Anton Pavlovič Čehov – ČINOVNIKOVA SMRT / Pripovetka iz 1883. majstora kratke priče Čehova koji je smatrao da „pisati treba tako da rečima bude tesno, a mislima široko.“ / Video: pripovetku pročitao Milenko Pavlov / Tekst priče, Citati

https://youtu.be/fBdTpFVjH1U

ČINOVNIKOVA SMRT

Jedne prekrasne večeri, ne manje prekrasni činovnik Ivan Dmitrič Červjakov sedeo je u drugom redu fotelja i gledao kroz dogled „Korneviljska zvona“. Gledao je i osećao se na vrhuncu blaženstva. Ali odjednom… U pripovetkama često nailazimo na to „odjednom”. Pisci su u pravu: život je tako pun iznenađenja! Odjednom-njegovo se lice namršti, oči se upola zaklopiše, disanje se zaustavi… on skide dogled s očiju, naže se i… a-pći!!!

Kinuo, kao što vidite. Kijati nije zabranjeno nikome i nigde. Kijaju i prosti ljudi, i šefovi policije, a ponekad čak i tajni savetnici. Svi kijaju. Červjakov se nimalo ne zbuni, nego se ubrisa maramicom i kao vaspitan čovek pogleda oko sebe: da slučajno nije koga uznemirio svojim kijanjem! Ali tada se već zbuni, jer vide kako starčić koji je sedeo ispred njega, u prvom redu fotelja, brižljivo otire rukavicom svoju ćelu i vrat i nešto gunđa. A u starčiću prepoznade civilnog generala Brižalova, koji je služio u ministarstvu saobraćaja.

„Poprskao sam ga!” pomisli Červjakov. „Nije moj starešina, tuđ je, ali ipak nije zgodno. Treba se izviniti.”

Červjakov se nakašlja, naže se gornjim delom tela napred i šanu generalu na uvo:

– Izvinite, vaše prevashodstvo, ja sam vas isprskao… ja sam nehotično…

– Ništa, ništa…

– Tako vam boga, oprostite. Ja… ja nisam hteo.

– Ah, sedite, molim vas. Pustite me da slušam!

Červjakov se zbuni, glupo se osmehnu i poče gledati na pozornicu. Gleda, ali blaženstva više ne oseća. Poče ga mučiti nespokojstvo. Za vreme odmora on se približi Brižalovu, pođe uporedo s njim i savladavši plašljivost, promrmlja:

– Ja sam vas isprskao, vaše prevashodstvo… Oprostite… Ja… nisam namerno…

– Ah, koješta… Ja sam već zaboravio, a vi sve o tome! – reče general, a donja mu usna zadrhta od nestrpljenja.

„Zaboravio, a u očima mu pizma”, pomisli Červjakov i podozrivo pogleda na generala. „Neće ni da govori. Trebalo bi mu objasniti da ja to nikako nisam hteo… da je to prirodni zakon, inače će pomisliti da sam hteo pljunuti. Sad ne misli, ali će posle pomisliti.”

Došavši kući, Červjakov ispriča ženi o svojoj nezgodi. Žena je, kako mu se učinilo, suviše lakomisleno gledala na taj događaj; ona se prvo uplaši, ali se, čuvši da Brižalov „nije naš”, umiri.

– Pa ipak otidi i izvini se… – reče ona. – Misliće kako ne umeš da se ponašaš u društvu!

– U tom baš i jeste stvar! Ja sam se izvinjavao, a on nekako čudno… nijedne čestite reči da kaže. Ali nije bilo ni vremena za razgovor.

Sutradan Červjakov obuče nov mundir, podšiša se i pođe Brižalovu da se objasni. Ušavši u generalovu sobu za primanje, on ugleda mnogo molilaca, a među moliocima i samog generala, koji je već primio molbe. Saslušavši nekolicinu, general upravi po- gled na Červjakova.

– Sinoć u „Arkadiji”, ako se vaše prevashodstvo seća – poče raportirati činovnik – ja sam kinuo i… nehotice vas poprskao… Opros…

– Koješta… Važna stvar! Šta ste vi želeli? – obrati se general sledećem moliocu.

„Neće da govori!“ – pomisli Červjakov, prebledevši. „Dakle, ljuti se… Ne, to ne može tako ostati… Objasniću mu…“

Kad general završi razgovor s poslednjim moliocem i pođe u unutrašnja odeljenja, Červjakov koraknu za njim i zamrmlja:

– Vaše prevashodstvo! To što se usuđujem da uznemirim vaše prevashodstvo, ja činim, mogu reći, jedino iz osećanja kajanja! Nije namerno, sami izvolite videti!

General napravi kiselo lice i odmahnu rukom.

– Pa vi se prosto podsmevate, milostivi gospodine – reče on i iščezne iza vrata.

„Kakvo podsmevanje?” pomisli Červjakov. „Nema tu baš nikakvog podsmevanja! General, a ne može da razume! Kad je tako, neću se više ni izvinjavati takvom fanfaronu. Neka ga đavo nosi. Napisaću mu pismo, ali neću ići. Bogami, neću ići!”

Tako je mislio Červjakov idući kući. Ali pismo generalu nije napisao. Mislio je, mislio, ali nikako nije mogao da smisli to pismo. I sutradan se opet morao potruditi lično, da stvar objasni.

– Ja sam dolazio juče da uznemirim vaše prevashodstvo – zamucao je on, kad je general upravio na njega upitan pogled – ali ne zato da se ismevam, kako ste vi izvoleli reći. Ja sam se izvinjavao zato što sam vas kijajući poprskao… a nisam ni mislio da se podsmevam. Smem li se ja podsmevati? Kad bismo se mi podsmevali, onda, znači, nikakvog poštovanja prema ličnostima… ne bi bilo…

– Napolje! – dreknu general, odjednom pomodrevši i zadrhtavši celim telom.

– Šta-a?… – zapita šapatom Červjakov i sav klonu od užasa.

– Napolje! – ponovi general, lupajući nogama.

U utrobi Červjakova nešto se prekide. Ništa ne videći, ništa ne čujući, on ustuknu prema vratima, iziđe na ulicu i otide po- srćući… Došavši nesvesno kući, ne skidajući mundir, leže na divan i… umre.

1883.

Anton Pavlovič Čehov

Prevod: Dragoslav Ilić

Video: ČINOVNIKOVA SMRT (čitanje i tekst)

CITATI

„Od srca vam preporučujem da Čehovljeve knige uzimate što češće i da kroz njih sanjate, onako kako su nastale, kroz snove. U vreme Golijata, koji pucaju od zdravlja, korisno je čitati o slabim Davidima.“ – Vladimir Nabokov

Anton Pavlovič Čehov je završio medicinski fakultet, ali je ljubav prema pozorištu bila prisutna u njegovom životu gotovo uvek. Imao je običaj da kaže da mu je medicina zakonita žena, a književnost ljubavnica.

Kao lekar često je lečio bez naknade siromašne književnike, studente i seljake. Pisao je još od gimnazijskih dana i te prve priče i drame potpisivao je pseudonimima: Antoša Čehonte, Antonson… Svakome ko ga je poznavao u oči je upadala njegova oslobođenost od opštepriznatih dogmi. Gorki mu je jednom rekao: „Čini mi se da ste vi prvi slobodan čovek koga sam video da se ni pred kim ne klanja.“

Za člana Akademije nauka Čehov je izabran 1900, ali dve godine kasnije Gorki nije primljen. U znak protesta Čehov je napustio Akademiju. Imao je samo 44 godine kada je preminuo.
Kada su pitali Čehova kako bi trebalo pisati za decu, odgovorio je: „Isto kao za odrasle, samo bolje“.

Tolstoj je rekao da je veličina Čehovljevog stvaralaštva „u tome što je ono ne samo jasno i srodno svakom Rusu, već i svakom čoveku uopšte…“

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BAJKE I PRIČE – Najlepše bajke i priče za decu svih vremena

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

GORSKI VIJENAC – Petar II Petrović Njegoš

GORSKI VIJENAC – Petar II Petrović Njegoš / Video: Odlomke pročitali Miloš Žutić, Danilo Lazović, Branislav Ciga Jerinić i Petar Božović.

Gorski vijenac (u prvom izdanju Gorskıй vıenacъ) je refleksivno-herojska poema u obliku narodne drame Petra II Petrovića Njegoša. Delo je objavljeno u Beču 1847.

GORSKI VIJENAC (Odlomci)

POSVETA
Prahu Oca Srbije

Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima,
on će era biti strašna ljudskijema koljenima.
U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše
iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše:
Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov.
Karađorđe, bič tirjanah, i Švarcenberg i Kutuzov.
Arei je, strava zemna, slavom bojnom njih opio
i zemlju im za poprište, da se bore, naznačio.
Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije,
u velikim narodima geniju se gnj’jezdo vije:
ovde mu je pogotovu materijal k slavnom djelu
i trijumfa dični v’jenac, da mu krasi glavu smjelu.
Al’ heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Evo tajna besmrtnika: dade Srbu stalne grudi;
od viteštva odviknuta u njim lafska srca budi.
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge,
sabljom mu se Turci kunu – kletve u njih nema druge.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Da, viteza sustopice tragičeski konac prati:
tvojoj glavi bi suđeno za v’jenac se svoj prodati!
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema!
Na Borise, Vukašine, opšta grmi anatema,
gadno ime Pizonovo ne sm’je kaljat mjesecoslov,
za Egista uprav sliči grom nebesni, sud Orestov.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nad svijetlim tvojim grobom zloba grdna bljuva tmuše,
al nebesnu silnu zraku što ć’ ugasit tvoje duše?
Plačne, grdne pomrčine – mogu l’ one svjetlost kriti?
Svjetlosti se one kriju, one će je raspaliti.
Plam će, vječno životvorni, blistat Srbu tvoje zublje,
sve će sjajni i čudesni u vjekove bivat dublje.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
al heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
gle, Srpkinje sada rađu… Blagorodstvom Srpstvo diše…
Bježi, grdna kletvo, s roda – zavjet Srbi ispuniše!

U Beču na Novo ljeto 1847. goda

Vuk Mićunović
Bez muke se pjesna ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junaštvo je car zla svakojega,
a i piće najslađe duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
Vječna zublja vječne pomrčine
nit’ dogori niti svjetlost gubi.

Iguman Stefan
Muž je branič žene i đeteta,
narod branič crkve i plemena;
čest je slava, svetinja narodnja!
Pas svakoji svoje breme nosi;
nove nužde rađu nove sile,
djeistvija naprežu duhove,
stjesnenija slamaju gromove;
udar nađe iskru u kamenu,
bez njega bi u kam očajala.

Vam’ predstoji preužasna borba:
pleme vi se sve odreklo sebe
te crnome rabota Mamonu!

Vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit!

Krst nositi vama je suđeno
strašne borbe s svojim i s tuđinom!
Težak v’jenac, al’ je voće slatko!
Voskresenja ne biva bez smrti;
Već vas viđu pod sjajnim pokrovom,

Slavno mrite, kad mrijet morate!

Vladika Danilo
A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga!
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino!
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!

Iguman Stefan
Sv’jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
On je sostav paklene nesloge:
U nj ratuje duša s tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuju živina s živinom,
u nj ratuje narod s narodom,
u nj ratuje čovjek s čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
T’jelo stenje pod silom duševnom,
koleba se duša u t’jelu.
More stenje pod silom nebesnom,
koleblju se u moru nebesa;
volna volnu užasno popire,
o brijeg se lome obadvije.
Niko srećan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.
Sve se čovjek bruka sa čovjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo!

Serdar Vukota
O prokleta zemljo, propala se!
Ime ti je strašno i opako.
Ili imam mladoga viteza,
ugrabiš ga u prvoj mladosti;
ili imah čojka za čovjestvo,
svakoga mi uze priđe roka;
ili imah kitnoga vijenca
koji kruni čelo nevjestama,
požnješ mi ga u cv’jetu mladosti.
U krv si se meni pretvorila!
Istina je, ovo nije drugo
do gomile kostih i mramorah
na kojima mladež samovoljna
pokazuje toržestvo užasa.
O Kosovo grdno sudilište,
nasred tebe Sodom zapušio!

Vladika Danilo
Mrki Vuče, podigni brkove,
da ti viđu toke na prsima,
da prebrojim zrna od pušakah
kolika ti toke izlomiše!
Mrtvu glavu ne diže iz groba
ni prekova bistra džeferdara.
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!

Vladika ustade i dade Mandušiću iz odaje svoje jedan dobar džeferdar.

Petar II Petrović Njegoš

~

O GORSKOM VIJENCU:

„Gorski vijenac P. P. Njegoša pojavio se početkom 1847. u Beču. Ta godina je jedna od najznačajnijih u čitavoj našoj književnosti H1H veka. U njoj su izašle još tri knjige kapitalnog značaja: prevod Novog zavjeta Vuka Karadžića, Pesme Branka Radičevića i filološka rasprava Đure Daničića Rat za srpski jezik i pravopis. Ta četiri dela, svako na svoj način, obeležavaju pobedu dvaju načela za koja se Vuk Karadžić borio više od trideset godina, a to su: stvaranje književnog jezika na narodnoj osnovi i stvaranje umetničke poezije na temeljima narodnog pesništva.

Njegoš je pesnik istorije, pesnik naše nacionalne sudbine. Gorski vijenac, kao i mnoga druga njegova dela, obrađuju temu iz istorije Crne Gore. O istrazi poturica, o kojoj se govori u ovom dramskom spevu, istoričari se ne slažu da li je ili nije bila. Ali Njegoš je shvata kao autentičnu istoriju i nastoji da je ne izneveri. U drami, kao i u romanu, istorija je podređena načelu fabule koje uvek podrazumeva transformaciju istorijskih događaja i ličnosti u novu celinu, u priču u kojoj su u prvom planu individualne ljudske sudbine, a ne istorija. Ipak, Njegoš je isključio sve što bi upućivalo na individualne sudbine ili interese. Ostali su u prvom planu samo kolektivni, nacionalni, istorijski interesi kao pokretači akcije.

Spev Gorski vijenac je napisan u dramskom obliku. Dijalozi njegovih junaka dati su u stihu, a pesnikova objašnjenja u prozi. Krajnji proizvod težnje ka sažimanju izraza jeste gnoma ili sentencija, tj. aforistički naglašen stih ili niz stihova. Izraz Gorskog vijenca iskovan je po modelu narodnih poslovica. Mnoge poslovice i narodne izreke našle su se na njegovim stranicama. S druge strane, spev je postao neiscrpna riznica novih poslovica, sentencija, aforizama, iskri Njegoševe pesničke mudrosti, koje su ušle u narod. To su stihovi koji se često citiraju u vezi sa raznim životnim prilikama ili u kontekstu krupnijih pitanja iz nauke i filozofije.

Gnomičko sažimanje izraza čini stilsku dominantu speva. Poseban tip aforističkog izraza u Gorskom vijencu jeste govor u aluzijama. Ličnost ukazuje na neku, najčešće neprijatnu situaciju na posredan način, koristeći ili slike iz života i prirode ili istorijske, mitološke, odnosno književne reminiscencije. Govor u aluzijama jeste neka vrsta diplomatskog stila u Gorskom vijencu. U aluzijama govore Crnogorci i Turci kad se nađu zajedno, njime se služe i vezir i vladika kada se dopisuju. I ti stihovi imaju određenu samostalnu vrednost i mogu se, slično
ostalim gnomičkim izrazima, citirati i nezavisno od konteksta u kojem su iskazani, u nekoj analognoj prilici.“

Jovan Deretić, iz predgovora školskom izdanju Gorskog vijenca

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Artur Rembo – SAMOGLASNICI

Artur Rembo – SAMOGLASNICI / Video, Recitacija (pesmu govori Dragan Gaga Nikolić), Tekst pesme

https://youtu.be/biSrMOIMsIo

SAMOGLASNICI

A crno, E belo, I rujno, O plavo,
U zeleno; Tajna rođenja vam tu je:
A, crn kosmat pojas muha što blistavo
Nad svirepim smradom kupe se i zuje,

Zatoni sene; E, koplja gordih santi,
Belina šatora, cveće zanjihano;
I, krv ispljunuta, smeh što gnevno plamti
Na usnama lepim, u kajanju pjanom;

U, drhtanje kružno božanstvenih mora,
Spokoj pašnjaka i stada, spokoj bora
Koje alhemijom stiču učenjaci;

O, vrhovna trubo, puna cike lude,
Mir kojim anđeli i svetovi blude,
– Omega, očiju silnih modri zraci!

Artur Rembo

Postoje razne teorije o nastanku pesme Artura Remboa SAMOGLASNICI, kao i o njenoj simbolici. Neki smatraju da je polazna inspiracija za ovu pesmu bio bukvar koji je imao kao dete i u kojem je svaki samoglasnik bio obojen različitim bojama.

Ima mišljenja i da je, pišući pesmu, želeo da se zabavlja apsurdnim nadahnućem. Pominje se i mogućnost da ga je interesovanje za alhemiju podstaklo da izabere pet samoglasnika, koje je poređao po izrazitom redu. Često se smatra i da se inspirisao delom Šarla Bodlera o analogiji između boja, zvukova i mirisa.

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Artur Rembo – OFELIJA

Artur Rembo – OFELIJA / Jednu od najlepših pesama Artura Remboa i svetske književnosti govori Dušan Marković / Video, Recitacija, Tekst pesme (srpski / francuski):

https://youtu.be/l2wZINRCzL4

OFELIJA

I

Na mirnom crnom valu gde zvezde sanjaju
Bela Ofelija poput velikog krina
Leluja velovima koji uranjaju…
̶  Odjek hajke stiže iz šuma, iz daljina.

Već vekovima Tužna Ofelija tako
Plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Već vekovima krotka ludost njena lako
Romori svoju romansu u lahor, u veče.

Vetar velove vije, grudi joj celiva,
Voda ljuljuška velove, spletene, bele;
Na ramenu joj drhte, plaču rese iva,
Nad čelom koje sanja trske se nadnele.

Uzdišu oko nje lokvanji koji venu;
Katkada u jovi zaspaloj budi gnezda
Iz kojih mali drhtaj krila prhne u trenu:
̶  Tajanstvena pesma sa zlatnih pada zvezda.

II

Bleda Ofelijo! Lepa poput snegova!
Da, ti umre, dete, odnele su te vode!
̶  Vetrovi što se ruše s norveških bregova
Šaptali su ti reči opore slobode;

To dah jedan što ti guste svijao kose
Čudne nosaše zvuke tvom duhu što sanja;
Slušalo ti je srce pev prirode, što se
Javi uzdahom noći i tužaljkom granja.

To ti glas ludih mora, grcaj nedogledan
Slomi detinju grud, a preblaga je bila;
To u aprilsko jutro lep bledi vitez jedan,
Jadni ludak, nemo sede do tvoga krila.

Raj! Ljubav! Sloboda! Ludo, kakva snivanja!
Na toj si vatri bila ko sneg što se topi;
Reč ti vizija stesni u svoja zbivanja
̶  Sa stravom se beskraj u plavom oku stopi.

III

A pesnik kaže da preko zvezdane pruge
Dolaziš noću, tražiš cveće što si brala,
I da vidi velove tvoje duge;
Ofelija plovi, veliki krin vrh vala.

Artur Rembo

(Prevod: Ivan V. Lalić)

Ophélie – Arthur Rimbaud

I

Sur l’onde calme et noire où dorment les étoiles
La blanche Ophélia flotte comme un grand lys,
Flotte très lentement, couchée en ses longs voiles…
– On entend dans les bois lointains des hallalis.

Voici plus de mille ans que la triste Ophélie
Passe, fantôme blanc, sur le long fleuve noir;
Voici plus de mille ans que sa douce folie
Murmure sa romance à la brise du soir.

Le vent baise ses seins et déploie en corolle
Ses grands voiles bercés mollement par les eaux;
Les saules frissonnants pleurent sur son épaule,
Sur son grand front rêveur s’inclinent les roseaux.

Les nénuphars froissés soupirent autour d’elle;
Elle éveille parfois, dans un aune qui dort,
Quelque nid, d’où s’échappe un petit frisson d’aile :
– Un chant mystérieux tombe des astres d’or.

II

Ô pâle Ophélia ! belle comme la neige !
Oui tu mourus, enfant, par un fleuve emporté!
– C’est que les vents tombant des grands monts de Norwège
T’avaient parlé tout bas de l’âpre liberté;

C’est qu’un souffle, tordant ta grande chevelure,
A ton esprit rêveur portait d’étranges bruits;
Que ton cœur écoutait le chant de la Nature
Dans les plaintes de l’arbre et les soupirs des nuits;

C’est que la voix des mers folles, immense râle,
Brisait ton sein d’enfant, trop humain et trop doux ;
C’est qu’un matin d’avril, un beau cavalier pâle,
Un pauvre fou, s’assit muet à tes genoux !

Ciel! Amour! Liberté! Quel rêve, ô pauvre folle !
Tu te fondais à lui comme une neige au feu :
Tes grandes visions étranglaient ta parole
– Et l’infini terrible effara ton oeil bleu !

III

– Et le poète dit qu’aux rayons des étoiles
Tu viens chercher, la nuit, les fleurs que tu cueillis,
Et qu’il a vu sur l’eau, couchée en ses longs voiles,
La blanche Ophélia flotter, comme un grand lys.

Arthur Rimbaud
Poésies complètes, avec préface de Paul Verlaine et notes de l’éditeur, L. Vanier, 1895 (p. 62-64).

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

NEBESKA REKA – Grozdana Olujić

Grozdana Olujić – NEBESKA REKA / Video: bajku govori Nada Blam, Tekst

https://youtu.be/dlQQ2_hNDp4

NEBESKA REKA

Tekle reke, svaka po svome: neka na istok, neka na zapad, a neka s planine pravo u more. Pa, i kuda bi? Velika rečna majka spokojno je nadgledala rađanje novih reka, unapred im određujući tok. S rekama nema iznenađenja, nema briga. Ne rađaju se često budale kao ona što je htela da teče ispod zemlje.

Majka svih reka osmehnu se tek rođenoj kćeri i podiže palicu ka zapadu, kad mala tvrdoglavica reče:

— Neću na zapad!

— Ti onda teci na jug, a možeš i na sever! — strpljivo reče Velika rečna majka, ali tek rođena kći nije htela ni na sever, ni na jug, niti s planine u more. Sva svetla, sva prozračna odmahivala je glavom, ponavljajući:

— Ne, i ne!

Velika rečna majka uzdahnu.

— Sve reke jedva čekaju da uplove u more! — reče i pomilova po obrazu najmlađu kćer, kad ova odseče:

— Ne ja!

— Pa, kuda ćeš? — zabrinu se Majka svih reka.

Mala svojeglavica je ćutala. Sudbina reke je da teče u dolinu, u more, ali nju privlače snežni planinski vrhunci i ruža sunca u modrinama neba, očaravaju je oblaci i zvezde.

— Kada bih postala nebeska reka! — prošaputa, a Velika rečna majka zadrhta od užasa.

— Tog nije bilo, niti će biti, kćeri! Nijedna se reka još nije popela u nebo. Bolje požuri da stigneš u dolinu, u more, dok nisu počeli zimski mrazevi! — reče Majka svih reka strogo i odluči da pripazi na tek rođenu kćer.

Mala reka se nevoljko poče spuštati ali od toga časa sve reke i rečice, svi izvori i potoci budno su stražarili. Obale i korito čuvali su je da ne pobegne, stene joj prečile put, planina je zaustavljala. Ko da pobegne od takve straže?

Zamrla od tuge, mala reka je ćutala, a dani su se krunili kao zrnevlje kukuruza.

Majka svih reka već poverova da joj je najmlađa kći zaboravila svoju suludu želju, kad se jedne noći prolomi oluja. Kao vatrene zmije skakale su munje po nebu, a gromovi survavali stenje s planine. Šćućurene u svojim koritima, reke su prestravljeno ćutale, ne usuđujući se da se pomaknu.

Ali, kada jutro svanu, Majka svih reka opazi da je korito male reke prazno i zabrinu se: kamo je mogla otići?

— U potragu za njom! — naredi svim vodama u planini, i veliko traganje poče, mada je kiša još rominjala.

Gde je sve nisu tražili, gde sve nisu zavirili: i u šumu, i u kamenjar, i u pećinu, i u gustiš! Ali, maloj reci ni traga! Majka svih reka već htede da naredi novo traganje, kad oseti da kiša lagano prestaje i ču zadivljeni krik neke ptice:

— Pogledajte!

Velika rečna majka s mukom podiže glavu uvis, i reče:

— Ne tražite je više!

Preko čitavog neba, sva blistava, kao šareni luk, putovala je mala reka. Jedan kraj luka doticao je vrh planine, drugi je nežno zaranjao u more, ali ona sama nije pripadala ni planini ni moru.
Bila je nebeska reka. Nazvali su je duga.

Grozdana Olujić

Video: bajku govori Nada Blam.

Pročitajte više:

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Exit mobile version