DJEČAK S TAVANA – Branko Ćopić / BAŠTA SLJEZOVE BOJE / Priče, Priče za decu, Tekst
DJEČAK S TAVANA
Prolaze godine, kažu (nikako da se uživim u tu neprijatnu priču!), sipi toplo mlivo dana i noći ispod dosadnog vječitog žrvnja, a u meni nikako da iščili i ostari sjećanje na jedan sjenovit bogat tavan pun tišine, prepun iznenađenja, krcat smirenim tajnama. Nikad ga do kraja nisam istražio (možda je i bolje tako!), otkotrljao sam se u svijet kao prezreo orah-koštunjavac (onaj kome se rijetko obraduje ikoji nalazač), a i danas preda mnom, kad se najmanje nadam, zaleprša ponešto iz ostavljene riznice utišana potkrovlja.
Šta li sam to tamo našao, šta li zaboravio, a šta li zapamtio? I zašto me sve to prati čak i za obasjana avgustovskog dana, kad sve sjenke spavaju otežale od vruće bezbrige?
Negdje iza mene u ovome svijetu je selo Hašani, kuća mog ujaka i moje godine između sedme i dvanaeste, dani djetinjstva, stariji i mudriji od Kolumba, Tesle i barutnih izumitelja, dani kad smo bili vrlo smjeli i bezgranično bogati.
Jedne od tih godina, na prvi pogled slučajno, ja i moj rođak otkrili smo tavan ujakove kuće. Nije to baš bilo lako i jednostavno, kao ni svako drugo otkriće. Valjalo je tu namjestiti stube pod četvrtast otvor na tavanici, s deset napabirčenih ključića otvarati zarđao katanac na kapku, nadići težak poklopac i, konačno, uvući se u prastari mrak, sjenke i bog te pita kakve razbojničke i vukodlačke zasjede. (Batine i viku starijih tu i ne računamo, kao ni svaki istraživač!)
Na tavanu je, u odlomcima i krnjacima, pohranjena istorija svake kuće i svih njenih stanara, godine i deseci godina nabacani jedno preko drugog, sve pod prahom konačnog mira i pokoja. Jedno uz drugo tu trpeljivo ćute zgorele seljačke jeseni, zamorne večeri uz razboj, utihle uspavanke nad kolijevkama, mudre tišine knjigočataca i ratovi pomrli nad praznim limenim porcijama.
Zamislite onda šta smo našli rođak i ja kad su moji, iz ujakove porodice, bili i lički hajduci, i bosanski kolonisti, američki rudari, reštanci u Lijepoj Glavi, nadglednici na gradnji pruge za Višegrad, vojaci Jelačić-regimente, zelenokaderaši, trgovci, pjesnici, pretplatnici na „Zembilj“ i poklonici Čika Ljube Nenadovića!
Ne, nisam odmah navalio na knjige, bio sam za to isuviše mlad. Kad je utihnuo prvi tutanj naših vrapčjih srca i mi osjetili da još može da se diše i korača, najprije ostadosmo raspeti između svjetlucava razbojišta starih sprava i alatki i toplog ptičjeg grgutanja negdje pod mlakim krovom od siva „eternita“.
— Golubovi! — šanu rođak i opet u nama oživje poplašeni lepet nevidljivih krila. Ko se to više prepao: mi od golubova ili pernati gugutani od nas, trista i više godina starih istraživača, hajduka, kopača blaga i šta ti sve nismo bili.
Lov nam nije pošao za rukom. Nemilosrdno oprezne, ptice su panično sunule u budnu okatu pustoš ljetnjeg neba, koja nas je grubo odgurnula s malog tavanskog prozora. Zalutasmo u šumu ofarbana drveta, gvožđa, mesinga, stakla i hartije. Tu, iza svake sprave i suda, kanda se krio još neki dječak, naš vršnjak. On vjerovatno umije da pravi pucaljke od zove, nosi kapu čudna oblika, govori „američki“ i džepovi su mu puni. . . ko bi znao čega.
Čujem suzdržano kliktanje rođaka, a sav sam, u stvari, obuzet uzbuđenim šapatom s nepoznatim dječakom, koji je nekad okretao ručicu ove iste mašine: „Bije li tebe mama? A znaš li načiniti gvožđa za kreje? Šta, misliš ti da se ja tebe bojim? Šipak tebi, momče!“
Nošeni zelenom poplavom ljeta, mi smo jedrili niz potoke, šume i sjenokose, ostavljajući naš tavan potopljen u sjenke i tišinu, ali s prvim jesenjim kišama, evo nas, istraživača, da ponovimo pređene puteve naših starih. Tako smo, iz jeseni u jesen, uz kuckanje kiše po eternitu, lagano rasli i prodirali naprijed. Sa polomljenih alatki prelazili smo na ratne dopisnice i obična pisma, otkrivali rijetku ljubavnu poštu i zabezeknuti stajali pred nekim novim i nama nepoznatim, luckastim i djetinjastim, našim očevima, tetkama, ujacima.
Kasnije, oko ferija, vraćajući se iz gimnazije u selo, otkrio sam na tavanu pune sanduke „Srpskog književnog glasnika“ i tako se uzbudljivi svijet literature neosjetno spleo s čudnim bogatim svijetom potkrovlja, koji sam ja godinama otkrivao. Opčinjen nad otvorenom sveskom, zaboravljao sam golubove, a oni su zaboravljali mene grgućući na prozorskoj dasci.
Šta li je u to doba radio onaj moj pametni rođak koji je na vrijeme klisnuo s tavana?
Šta je radio! Satima zabavljen u potkrovlju, nosa zabodena u knjige i starudije, ja sam izlazio napolje zabliješten danom i životom, upadao sam kao u tuđinu, i kasno, vrlo kasno, zapazio sam kako se oko ujakove kuće motaju čupoglavi opaljeni djevojčurci. Budala ja!
Četrdeset druge, ljeti, istog dana kad su partizani oslobodili Bosansku Krupu, neprijateljski bombarder prepolovio je ujakovu kuću. Pola sata poslije bombardovanja stajao sam u dvorištu i zamuklo zurio u ostatke svoga tavana. Raskriven, surovo izložen suncu i svačijem pogledu, on je još uvijek mamio moje srce, zvao me u neki još neistražen kutak, sad nemilo ogoljen svjetlošću, obećavao. . . Obećavao, rastrgnut eksplozijom, smrtno ranjen, na umoru. . .
Šta je ovo, zar se još uvijek nisam konačno razbudio? Na ovome svijetu, izgleda, nema u isto vrijeme mjesta i za bombardere i za opčinjene dječake, koji rone ispod sjenki i nešto traže kroz tišine opepeljene tugom nesmirenih predaka.
A onaj moj trezveni, pametni rođak?
Eno ga, opet se čuje. S gole čuke poviše sela, on uporno rešeta mitraljezom u susret avionu koji ponovo nailazi. Vidi ti njega!
Branko Ćopić
Iz knjige: BAŠTA SLJEZOVE BOJE ( ciklus „Dani crvenog sljeza“)
Pročitajte više:
BAŠTA SLJEZOVE BOJE – Branko Ćopić / Knjiga, Priče, Odlomci, Zanimljivosti
Branko Ćopić – Pesme za decu, Prozna dela, Citati, Autobiografija, Poezija, Knjige
POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
KNJIGE – Audio i video knjige, Tekstovi, Zanimljivosti, Odlomci iz knjiga. . .
PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena
BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena
BASNE – Antologija najlepših basni
MUZIKA ZA DECU – Najlepše otpevane pesme za decu
CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani
MUZIKA – Antologija najlepših muzičkih kompozicija i pesama
DEČJA RIZNICA – Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu. . .
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂