DVA PISMA – Aleksandar Popović / Priče za decu, Dramski tekst
DVA PISMA
Lica: JOCA i MAMA
(Jednostavna dnevna soba sa nekoliko komada nameštaja. U sobi su Joca i mama.)
JOCA (nestrpljivo se vrti oko mame koja nešto radi za stolom): Mama…
MAMA (i dalje radi i ne gleda Jocu): Šta je, sine?
JOCA (nestrpljivo se vrti oko stola): Mama, je l’ bio poštar?
MAMA (začuđeno ga pogleda): Nije još. A zašto to tebe zanima?
JOCA (zbunjeno): Ma ja onako… Mislim…
MAMA (nastavlja da radi): Igraj se, zašto se stalno vrtiš oko mene?
JOCA (i dalje se vrti oko stola neodlučno): Mama…
MAMA (pomalo nestrpljivo): Pa šta je sad opet?!
JOCA (gleda u zemlju, pa će stidljivo): Mama, možda je poštar već bio…
MAMA (ljutito): Poštar još nije bio, on dolazi u dvanaest časova, a sad je tek jedanaest! I šta se toliko za poštara brineš? Gledaj ti svoja posla!
JOCA : Hoću, mama… (I dalje se vrti oko stola.) A što ti ipak ne pogledaš u poštansko sanduče, možda je neko pismo već stiglo…
MAMA (naglo ustane od stola): E, baš ću ti dokazati da me samo uzalud teraš da ustajem! Pogledaću u sanduče. (Odlazi napolje.)
JOCA (čim mama izađe, počne veselo da skakuće po sobi i trlja ruke): Fino – fino – fino! Oho-ho, oho-ho, oho-ho!
MAMA (vraća se i u ruci nosi parče papira): Zaista, bio si u pravu, našla sam u sandučetu pismo!
JOCA (vrlo značajno): A kakvo pismo?
MAMA (pogleda u pismo): Ne znam. Nisam još pogledala, sad ću ga pročitati… (Čita.) Poštovana mama Jocina, ovo piše učitelj vama Jocin, zbog toga što Joca dobar je mlogo u školi i zaslužuje da njemu sasvim malo mlogo davate šećer u kocke koji on mlogo voli. Davajte mu više poručuje vam Učitelj Jocin znate onaj što ste prošli put bili. Učitelj. (Prestane da čita.) Baš čudno pismo…
JOCA (postiđeno gleda u pod): Vidiš, mama… To moj učitelj… Mama, učitelja treba svi da slušaju…
MAMA (značajno): O, pa to je sigurno! Ja ću smesta poslušati učitelja!
JOCA (kao iz topa): I daćeš mi šećera u kockama!
MAMA : Ma – da hoću, ali čini mi se da poštar opet promače pored naše kuće. Možda je još neko pismo doneo za nas? Idi sad ti pogledaj u sanduče, pa dođi da ti dam ovo što je učitelj napisao.
JOCA (voljno, radosno): Hoću, mama! (Odjuri.)
MAMA (nasmeši se i sama sebi govori): Tako je najbolje… Klin se klinom izbija…
JOCA (vraća se pokunjeno, ruku drži za leđima, nešto krije): Mama…
MAMA (trgne se): A, ti si? Ima li šta u sandučetu?
JOCA (skrušeno): Ovaj…
MAMA (zaviruje Joci iza leđa): A tu je i drugo! (Značajno) Šta li to može biti da mi u jednom danu dobijemo dva pisma? Daj da vidim da u tom pismu, možda, direktor škole ne poručuje da ti kupim karamele.
JOCA (bezvoljno joj pruža pismo): Evo… Ovaj…
MAMA : Čekaj – čekaj: da pročitamo… (Čita.) Poštovana mamo, ovo opet piše učitelj vašeg sina Joce i najlepše vas moli da svome sinu Joci skrenete pažnju da se ne kaže MLOGO – nego se kaže MNOGO. I ne kaže sa DAVATE – nego DAJETE. Eto drugo vam ne bih imao šta pisati. Učitelj vašeg sina Joce. (Prestane da čita.) Čuli ti, sine, ovo?
JOCA (skrušeno): Čuh, mama… Drugi put ću paziti, ali daj mi sad bar dve kocke šećera…
(Zavesa)
Aleksandar Popović
Pročitajte više:
PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena
BAJKE – Najlepše bajke za decu
POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂