MOJ DEČAK – Branko V. Radičević / Priče za decu, Tekst
MOJ DEČAK
Imam dečaka. Radoznao dečak. Pita, a ja – odgovaram li, odgovaram. Nešto znam – nešto ne znam. Neki put ga, priznajem, mada to nije lepo, i prevarim.
– Ima li nepojediv sladoled? – pita tako.
– Nema – kažem, a vidim njemu žao.
– Ni čokolada?
– Ni čokolada.
– Šteta – kaže ozbiljno. A već se rastužio.
„Nesavršen je ovaj svet“, kao da govori njegova čupava glavica. Šta da radim? Kako da ga utešim?
– Čekaj! – viknem. – Nemoj se rasplakati. – I onda počnem nadugačko da mu pričam. Kada svrši školu, a treba da bude radišan, postaće čuven čovek, zaslužan i slavan. Biće ponos svoga kraja. Živeće u izobilju. I tad će imati sve. Čak i nepojediv sladoled i nepojedivu čokoladu.
– Sad meni treba – klima njegova glavica. – A to je daleko. Ko će dočekati?
Bilo je leto, pa od jare umekšao asfalt.
– Vreme je – kaže mati – da ga vodiš kod bake.
Sad je leto na selu. Neka pije dosta mleka. A vazduh planinski će ga dobro ojačati.
– Tako je – složim se. I počne spremanje na put.
U vozu je bio dobar sve do užine. Mati mu je spremila pitu od trešanja.
Zagrizao parče, upro oči u mene.
– Ima li nepojediv kolač? upita iznenada.
– Misliš: jedeš ga, jedeš i već si sit, a on stoji, ni za mrvu se nije smanjio?
– Baš takav – reče.
– E, takvoga nema.
– Znači, sve ima svoj svršetak – kao da kažu njegove rastužene oči.
I opet se sneveseli.
Kod bake čudan postade: odbi se od mene. Od nje se ne miče. Sve nešto šapću. I, rekao bih, nešto kriju od mene, jer čim priđem, kao zaverenici ućute. Uveče isto: sa bakom leže. Ja slušam: „Šu… šu… šu…“ baka šapće, a on tek zasmeje se, ili ćuti – sav se pretvorio u uvo.
Pomirio sam se sa sudbinom. Sad je bakin, kažem, nije više moj. Ali, čekaj, vratićemo se u grad. Opet ćeš ti oko mene; a ja se neću dati. Baš tako mislim, kad ugledam njega – trči preko polja k meni, a u korpici nosi puno jagoda.
– Da te pitam nešto? – viče izdaleka.
– Pitaj! – odgovorim i ja, onako, izdaleka.
– Ima li nepojedivih jagoda?
– Opet ti isto. Nema. Eto, probaj, pa ćeš videti.
– Znači, sve se potroši, sve se svrši?
– Tako je… Drukčije ne može biti.
Stiže i stade pored mene. Utom i baka dođe. Gleda on baku, a u očima mu nekakve vragolije.
– A ima li neispričivih priča?
Opet na muci, kažem mu da nema.
– Kako nema! – čudi se moj dečak.
– Pogledaj, eto neispričive priče.
Baka!
Jeste, baka.
Priznadoh mu: – E, baš si me nadmudrio. Tačno, baka je neispričiva priča. To nikako nisam smeo zaboraviti.
Nasmejasmo se sve troje. I ja mu čestitah.
Baš je pametan moj dečak, najpametniji.
Branko V. Radičević
Pročitajte više:
PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena
BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…
BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena
DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…
POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂