ŠARENOREPA – Grozdana Olujić

ŠARENOREPA – Grozdana Olujić / Priče za decu, Tekst

ŠARENOREPA

U buci zoološkog vrta mališani su obično zastajali pred kavezima s majmunima, pa odlazili da se dive slonovima i fokama.

Samo je jedna devojčica, čije je plavo teme jedva dopiralo čuvaru do pojasa, redovno odlazila do kaveza iza čijih je rešetaka živeo tigar. Zatim je, sve dok se vrt ne zatvori ili je roditelji ne odvuku kući, stajala nežno gledajući u zver čije su se zenice pri jakoj svetlosti skupljale u oštru crnu prugu.

Čuvaru se činilo da i zver posmatra devojčicu s nežnošću u očima, kao da pogledima vode neki nemi, tajni razgovor. Na trenutke mu je jedva uspevalo da ga prepozna. Je li moguće da je to ona ista zver čiji urlik ledi krv u žilama i ljudima i životinjama, a udarac šape ugiba rešetke kaveza?

S čuđenjem i nevericom čuvar je gledao kako se tigar u detetovom prisustvu menja, kako mu kretnje postaju blaže a oči, uprte u devojčicu, pitomije. „Pa, on bi se kao psić sklupčao kraj detetovih nogu, samo da je kavez otvoren!“, pomisli čuvar ne verujući sopstvenim očima: njuške oslonjene o šape, tigar je ležao, gledao u devojčicu, i preo.

– Pusti me da ga pomilujem! – zamoli devojčica jednoga dana čuvara, a ovaj zadrhta od užasa i odluči da je ni za trenutak ne ostavlja samu s tigrom.

Ko zna koliko je puta devojčica dolazila! Koliko dugo stajala i gledala u tigra! Zvezde dane ne broje. Nedelje i meseci su prolazili ulivajući se u proleće, leta i zime kao šare s tigrovih leđa u rep.

Devojčica je prosto bila opčinjena tim repom, jer se čas umilno uvijao tigru oko šapa, čas gnevno udarao o rešetke. Aj, kad bi neko, makar na tren, pustio tigra iz kaveza! Devojčica je s tugom gledala zarobljenu zver, a tigar je, kao da nešto naslućuje, pružao šapu ka njoj.

Majka s nelagodnošću opazi suzu u oku devojčice, trže je i odvuče od kaveza, a te iste večeri otkri da je devojčicina crtanka ispunjena crtežima moćne prugaste zveri.

„Tigra voli više od roditelja!“ – prolete joj kroz glavu.

– Nema više odlazaka u zoološki vrt, zapamti! – pripreti ljubomorno, pa gurnu crtanku u ladicu. – Dosta je meni tih gluposti… – I majka ljutito zalupivši vratima izađe iz detetove sobe, a devojčica izvadi crtanku i stavi je sebi pod uzglavlje, pa leže, ali čitave noći ne sklopi oka od vatruštine i povraćanja.

Šta sve nisu činili roditelji da joj pomognu, pa ništa. Čak su i crtež s tigrom stavili iznad detetovog kreveta, ali mala je naočigled svih sve brže kopnela.

U svom kavezu, odbijajući hranu, kopneo je i tigar. Niko nije mogao da odredi od čega boluje, ali on je iz dana u dan postajao sve tanji i sve manji.

„Ako ovako nastavi, uskoro ga neće ni biti!“, promrmlja čuvar setivši se da već danima kraj tigrovog kaveza nije video plavokosu devojčicu, pa uzdahnu. „Verovatno tigar za njom tuguje!“ – pogleda još jednom izmršavelu zver, rešen da od sutra o svemu obavesti upravnika. Zatim još jednom obiđe vrt, pa leže.

Dugo nije mogao da zaspi, a kad je zaspao, pred samu zoru, trže ga urlik tigra.

Zaboravivši čak da obuče kaput, on potrča ka tigrovom kavezu. Stigavši nadomak kaveza, on zastade kao ukopan.

„Sanjam li ja ovo?“, upita se kad vide zaključana vrata i prazan kavez. „Nije tigar vrabac, pa da izleti kroz rešetke!“ Još jednom optrča prazan kavez, pa čitav zoološki vrt, ali tigru ni traga.

Istoga trena, detetova majka ču devojčicin razdragani smeh i, ne verujući sopstvenim ušima, skoči s kreveta. Ulete u detetovu sobu i gotovo zaneme od čuda. Kraj samog detetovog uzglavlja ležala je prugasta, šarenorepa mačka i prela, a devojčica se smejala.

Iza prozora rumenila se zora. I prozor i vrata bili su zatvoreni. Otkuda mačka? Nikada sličnu njoj nije videla, a ipak joj je nekako poznata…

Majka nehotice podiže pogled ka zidu i kriknu. Sa crteža, pravo u nju, gledao je prugasti, šarenorepi tigar. U detetovom krevetu ležala je ista takva prugasta, šarenorepa mačka sa oštrom, crnom prugom umesto zenica. Od zebnje majka zadrhta.

„Da se nije tigar u mačku pretvorio?“, pomisli pa odmahnu rukom.

„Mačka je mačka, a maloj je uz nju, očigledno, dobro!“

Već pred kraj toga dana majka opazi da devojčica lakše diše i, obradovana, zaboravi i tigra i svoju zebnju.

Devojčica se sve češće smejala, a Šarenorepa se od nje nije odvajala.

U mraku, kao žišci, gorele su njene oči.

„Pa ona to kao pas stražari!“, prolete majci kroz glavu. „Kad jede? Kada spava?“, upita se pa ushićena detetovim sve bržim oporavkom zaboravi svoja pitanja.

Kao kiša niz oluk tekli su dani. Devojčica je već počinjala da ustaje sa kreveta i pomalo hoda po sobi praćena prugastom šarenorepom mačkom.

Konačno, dođe i dan da krene u školu. Ona razdragano zgrabi torbu i polete niz ulicu, unapred se radujući susretu s drugovima i drugaricama iz razreda.

Istoga trena Šarenorepa nestade, a čuvar, prolazeći kraj nedeljama praznog kaveza, iza rešetaka ugleda tigra.

Grozdana Olujić

Pročitajte više:

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂