SUNČEV PJEVAČ – Branko Ćopić / Priče za decu, Tekst
SUNČEV PJEVAČ
U topli letnji dan sjedi cvrčak na ulazu svoje tamne rupe, svoje drage kućice, i pjeva svoju beskrajnu sunčanu pjesmu.
Pjeva cvrčak o tome kako se u rano svitanje, puno jutarnje rumeni, bude ptice i cvrkutanjem dočekuju sunce, pjeva o podnevu kad zlatna pšenica šumi i vrapci se svađaju u zelenim krošnjama, o svježem večeru kad cvjetovi šire krunice i očekuju rosu. Priča cvrčak u pjesmi i to kako se mrav znoji vukući slamku mnogo puta veću od sebe, i to kako je juče jedna strašno velika goveđa noga stala upravo ispred njegove rupe, a on je pobjegao duboko pod zemlju i srce mu je bilo manje od makova zrna.
Pored cvrčkove rupe njegov susjed, zlovoljni srditi hrčak, nezadovoljan gunđa:
– Pjevaj samo, pjevaj, lakomislena glavo, presješće ti brzo tvoja pjesma. Zar ne vidiš kako se crni oblaci dižu iznad planine.
– Hej, hej, cvrk-cvrk, oblaci će se razići i opet će biti sunca – pjevajući mu odgovara cvrčak.
– Zbilja, zbilja, je li to istina? – pripitaše ga sa grane vrapci uplašeni od nepogode.
– Hm, kakva istina! – ljutito im odgovori hrčak. – Naletjeće takva oluja koja će bestraga odnijeti sve žito s polja i ja ću onda čitavu zimu gladovati. A i vi nećete bolje proći, prokleti kradljivci. Pokupiste svu pšenicu, pa meni baš ništa neće ostati.
– Hej, hej, poslije oluje sunce uvijek veselije sija i nebo postaje ljepše od modrih različaka u polju – pjeva cvrčak.
– Gle, modrih različaka! Kakva mi je to ljepota u tim tvojim različcima, kad se oni ne jedu. Zar je lijepo ono što se ne može pojesti? – gunđa hrčak.
– Hvala ti, mali moj prijatelju – slete do cvrčkove rupe jedna brižna grlica – hvala ti što me hrabriš lijepim vremenom, jer djeca su mi još mlada, pa se bojim da ne nastradaju u oluji.
Dok su oni tako razgovarali, oblak već biješe zaklonio sunce. Sijevnu prva zelenkasta strašna munja.
– Eto, kažem ti ja – zakuka hrčak – udariće takve bujice i poplave, koje će uništiti sve što se nalazi u polju. A voda će prodrijeti u moju rupu, ovlažiće žito koje sam ljetos ukra… hm, ovaj … skupio, i ono će još prije zime istrunuti… Jao, jao, propašće onda cio svijet.
– Kakve bujice, kakve poplave – nasmija se raspjevani cvrčak. – I poslije najbujnije kiše ševe će se opet dizati u plavo nebo, njihova pjesma ispuniće cijeli svijet, a zlatni maslačak opet će se radovati suncu, pijan od svoje ljepote.
– Oh, oh, sunčani pjevaču, kako je veselo srce moje od tih tvojih riječi – zadihano uskliknu jedan mrav žurno silazeći niz vitku vlat pšenice. – Znate, moja su braća daleko na putu, pa se sve bojim kakve nesreće. Oh, oh, bude li tako kao što ti kažeš, pokloniću ti najzrelije i najveće pšenično zrno.
Planina se zamrači, munje učestaše i prve teške kaplje udariše o zemlju. Jato čvoraka žurno preletje nisko nad samim klasjem.
– Počinje smak svijeta – zlurado progunđa hrčak gledajući uplašeno vrapce šćućurene u krošnji stare kruške, usred polja. – Kad se ja ponovo vratim iz svoje rupe, vas više neće biti u životu i onda su sva žita svijeta moja.
To reče i nestade ga pod zemljom.
– Oho-ho, oho-ho, ali će nas osviježiti ovaj pljusak – zapjeva cvrčak. – Do viđenja, svi koji me poznajete i čujete, moram malko da sklonim glavu.
I on se uvuče u svoju rupu tek toliko da ga kišna kap ne bi udarila u glavu, pa je ushićen gledao kako blistave munje paraju oblake. Uopšte, to je bila njegova slaba strana da je uživao gledajući munje.
– Sve će se opet na dobro svršiti kad to cvrčak veli – pomisliše i vrapci, i mravi, i jedna šarena bubamara, skrivena pod listom maćuhice.
Plaha ljetnja kiša začas prođe poljem, oblaci se raziđoše, a sunce se razli poljima kao zlatna rijeka. Ugledavši ponovo sunce, koje je rađalo radost u njegovu srcu, cvrčak prvi iziđe iz skloništa i zapjeva svoju najljepšu pjesmu u počast suncu. I svi osjetiše da je to zanosna pjesma dobrom suncu, koje se ujutru diže iznad drveća na brijegu.
Zašumi pšenica talasajući se kao more, vrapci se radosno razlijetiše na sve strane, osmijehnu se modri različak, uvjeren da je njegov cvijet dio samog neba, pa čak i vječito zlovoljni hrčak osjeti kako mu se po licu razlijeva blaženstvo i hitro pobježe u rupu da to ne bi ko vidio.
Na vlatu pšenice, iznad samog cvrčka-pjevača, zadivljen je slušao jedan mrav zaboravivši trenutno kud ono bijaše pošao.
Branko Ćopić
Pročitajte više:
Branko Ćopić – Pesme za decu, Prozna dela, Citati, Autobiografija, Poezija
Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica
POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂