OTADŽBINA – Đura Jakšić

OTADŽBINA – Đura Jakšić / Video, Recitacija (pesmu govori Petar Božović), Tekst pesme

OTADŽBINA

I ovaj kamen zemlje Srbije,
Što, preteć’ suncu dere kroz oblak,
Sumornog čela mračnim borama,
O vekovečnosti priča dalekoj;
Pokazujući nemom mimikom
Obraza svoga brazde duboke.

Vekova tavnih to su tragovi,
Te crne bore, mračne pećine,
A kamen ovaj kô piramida
Što se iz praha diže u nebo,
Kostiju kršnih to je gomila;
Što su u borbi protiv dušmana
Dedovi tvoji voljno slágali,
Lepeći krvlju srca rođenog
Mišica svojih kosti slomljene,
Da unucima spreme busiju,
Oklen će nekad smelo preziruć’
Dušmana čekat’ čete grabljive:

— I samo dotle, do tog kamena
Do tog bedema . . . .
Nogom ćeš stupit možda poganom?
Drzneš li dalje?… Čućeš gromove,
Kako tišinu zemlje slobodne
Sa grmljavinom strašnom kidaju,
Razumećeš ih srcem strašljivim
Šta ti sa smelim glasom govore,
Pa ćeš o stenja tvrdom kamenu
Brijane glave teme ćelavo
U zanosnome strahu lupati,
Al’ jedan izraz, jednu misao
Čućeš u borbe strašnoj lomnjavi:
„— Otadžbina je ovo Srbina! . . .“

Đura Jakšić

Tekst pesme iz časopisa: OTADŽBINA (1875-1892) / Godina prva, Knjiga prva

Otadžbina : književnost, nauka, društveni život – 1875
vlasnik i urednik Vladan Đorđević
Beograd

Štampano u Beogradu, u Državnoj štampariji 1875.

Fotografija u videu: Kolaž spomenika Đuri Jakšiću u Novom Sadu i Beogradu i mural u Srpskoj Crnji

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

GORSKI VIJENAC – Petar II Petrović Njegoš

GORSKI VIJENAC – Petar II Petrović Njegoš / Video: Odlomke pročitali Miloš Žutić, Danilo Lazović, Branislav Ciga Jerinić i Petar Božović.

Gorski vijenac (u prvom izdanju Gorskıй vıenacъ) je refleksivno-herojska poema u obliku narodne drame Petra II Petrovića Njegoša. Delo je objavljeno u Beču 1847.

GORSKI VIJENAC (Odlomci)

POSVETA
Prahu Oca Srbije

Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima,
on će era biti strašna ljudskijema koljenima.
U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihaše
iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazaše:
Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov.
Karađorđe, bič tirjanah, i Švarcenberg i Kutuzov.
Arei je, strava zemna, slavom bojnom njih opio
i zemlju im za poprište, da se bore, naznačio.
Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije,
u velikim narodima geniju se gnj’jezdo vije:
ovde mu je pogotovu materijal k slavnom djelu
i trijumfa dični v’jenac, da mu krasi glavu smjelu.
Al’ heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Evo tajna besmrtnika: dade Srbu stalne grudi;
od viteštva odviknuta u njim lafska srca budi.
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge,
sabljom mu se Turci kunu – kletve u njih nema druge.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Da, viteza sustopice tragičeski konac prati:
tvojoj glavi bi suđeno za v’jenac se svoj prodati!
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema!
Na Borise, Vukašine, opšta grmi anatema,
gadno ime Pizonovo ne sm’je kaljat mjesecoslov,
za Egista uprav sliči grom nebesni, sud Orestov.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nad svijetlim tvojim grobom zloba grdna bljuva tmuše,
al nebesnu silnu zraku što ć’ ugasit tvoje duše?
Plačne, grdne pomrčine – mogu l’ one svjetlost kriti?
Svjetlosti se one kriju, one će je raspaliti.
Plam će, vječno životvorni, blistat Srbu tvoje zublje,
sve će sjajni i čudesni u vjekove bivat dublje.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
al heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
gle, Srpkinje sada rađu… Blagorodstvom Srpstvo diše…
Bježi, grdna kletvo, s roda – zavjet Srbi ispuniše!

U Beču na Novo ljeto 1847. goda

Vuk Mićunović
Bez muke se pjesna ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junaštvo je car zla svakojega,
a i piće najslađe duševno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek živi,
imao se rašta i roditi!
Vječna zublja vječne pomrčine
nit’ dogori niti svjetlost gubi.

Iguman Stefan
Muž je branič žene i đeteta,
narod branič crkve i plemena;
čest je slava, svetinja narodnja!
Pas svakoji svoje breme nosi;
nove nužde rađu nove sile,
djeistvija naprežu duhove,
stjesnenija slamaju gromove;
udar nađe iskru u kamenu,
bez njega bi u kam očajala.

Vam’ predstoji preužasna borba:
pleme vi se sve odreklo sebe
te crnome rabota Mamonu!

Vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit!

Krst nositi vama je suđeno
strašne borbe s svojim i s tuđinom!
Težak v’jenac, al’ je voće slatko!
Voskresenja ne biva bez smrti;
Već vas viđu pod sjajnim pokrovom,

Slavno mrite, kad mrijet morate!

Vladika Danilo
A ja što ću, ali sa kime ću?
Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove,
sirak tužni bez nigđe nikoga!
Moje pleme snom mrtvijem spava,
suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno,
ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio,
a svi ljudi pakleni duhovi.
Crni dane, a crna sudbino!
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!

Iguman Stefan
Sv’jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
On je sostav paklene nesloge:
U nj ratuje duša s tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuju živina s živinom,
u nj ratuje narod s narodom,
u nj ratuje čovjek s čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
T’jelo stenje pod silom duševnom,
koleba se duša u t’jelu.
More stenje pod silom nebesnom,
koleblju se u moru nebesa;
volna volnu užasno popire,
o brijeg se lome obadvije.
Niko srećan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.
Sve se čovjek bruka sa čovjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo!

Serdar Vukota
O prokleta zemljo, propala se!
Ime ti je strašno i opako.
Ili imam mladoga viteza,
ugrabiš ga u prvoj mladosti;
ili imah čojka za čovjestvo,
svakoga mi uze priđe roka;
ili imah kitnoga vijenca
koji kruni čelo nevjestama,
požnješ mi ga u cv’jetu mladosti.
U krv si se meni pretvorila!
Istina je, ovo nije drugo
do gomile kostih i mramorah
na kojima mladež samovoljna
pokazuje toržestvo užasa.
O Kosovo grdno sudilište,
nasred tebe Sodom zapušio!

Vladika Danilo
Mrki Vuče, podigni brkove,
da ti viđu toke na prsima,
da prebrojim zrna od pušakah
kolika ti toke izlomiše!
Mrtvu glavu ne diže iz groba
ni prekova bistra džeferdara.
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!

Vladika ustade i dade Mandušiću iz odaje svoje jedan dobar džeferdar.

Petar II Petrović Njegoš

~

O GORSKOM VIJENCU:

„Gorski vijenac P. P. Njegoša pojavio se početkom 1847. u Beču. Ta godina je jedna od najznačajnijih u čitavoj našoj književnosti H1H veka. U njoj su izašle još tri knjige kapitalnog značaja: prevod Novog zavjeta Vuka Karadžića, Pesme Branka Radičevića i filološka rasprava Đure Daničića Rat za srpski jezik i pravopis. Ta četiri dela, svako na svoj način, obeležavaju pobedu dvaju načela za koja se Vuk Karadžić borio više od trideset godina, a to su: stvaranje književnog jezika na narodnoj osnovi i stvaranje umetničke poezije na temeljima narodnog pesništva.

Njegoš je pesnik istorije, pesnik naše nacionalne sudbine. Gorski vijenac, kao i mnoga druga njegova dela, obrađuju temu iz istorije Crne Gore. O istrazi poturica, o kojoj se govori u ovom dramskom spevu, istoričari se ne slažu da li je ili nije bila. Ali Njegoš je shvata kao autentičnu istoriju i nastoji da je ne izneveri. U drami, kao i u romanu, istorija je podređena načelu fabule koje uvek podrazumeva transformaciju istorijskih događaja i ličnosti u novu celinu, u priču u kojoj su u prvom planu individualne ljudske sudbine, a ne istorija. Ipak, Njegoš je isključio sve što bi upućivalo na individualne sudbine ili interese. Ostali su u prvom planu samo kolektivni, nacionalni, istorijski interesi kao pokretači akcije.

Spev Gorski vijenac je napisan u dramskom obliku. Dijalozi njegovih junaka dati su u stihu, a pesnikova objašnjenja u prozi. Krajnji proizvod težnje ka sažimanju izraza jeste gnoma ili sentencija, tj. aforistički naglašen stih ili niz stihova. Izraz Gorskog vijenca iskovan je po modelu narodnih poslovica. Mnoge poslovice i narodne izreke našle su se na njegovim stranicama. S druge strane, spev je postao neiscrpna riznica novih poslovica, sentencija, aforizama, iskri Njegoševe pesničke mudrosti, koje su ušle u narod. To su stihovi koji se često citiraju u vezi sa raznim životnim prilikama ili u kontekstu krupnijih pitanja iz nauke i filozofije.

Gnomičko sažimanje izraza čini stilsku dominantu speva. Poseban tip aforističkog izraza u Gorskom vijencu jeste govor u aluzijama. Ličnost ukazuje na neku, najčešće neprijatnu situaciju na posredan način, koristeći ili slike iz života i prirode ili istorijske, mitološke, odnosno književne reminiscencije. Govor u aluzijama jeste neka vrsta diplomatskog stila u Gorskom vijencu. U aluzijama govore Crnogorci i Turci kad se nađu zajedno, njime se služe i vezir i vladika kada se dopisuju. I ti stihovi imaju određenu samostalnu vrednost i mogu se, slično
ostalim gnomičkim izrazima, citirati i nezavisno od konteksta u kojem su iskazani, u nekoj analognoj prilici.“

Jovan Deretić, iz predgovora školskom izdanju Gorskog vijenca

Pročitajte više:

POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Exit mobile version