PRIČA O DOBROJ RODI – Stojanka Grozdanov – Davidović

PRIČA O DOBROJ RODI – Stojanka Grozdanov – Davidović / Priče za decu, Dečja riznica, Tekst

PRIČA O DOBROJ RODI

Bila jedna bistra, plava i velika bara. Po celoj bari rasla je trska samo u sredini nije.

U sred bare bilo je plavo vodeno ogledalo. A u gustoj šumi trske imala je jedna roda gnezdo. Noću je spavala u gnezdu a danju je stajala na jednoj nozi u sred vodenog ogledala i kljunom – šarala po vodi!

Svi koji slušaju ovu priču sad će reći: znamo zašto je roda šarala kljunom po vodi! Tražila je žabu da je ulovi!

Ali – nije tako.

Jer, ovo nije priča o takvoj rodi.

Roda, o kojoj je ova priča, CRTALA je po vodenom ogledalu! Crtala je najlepše leptire koji postoje na svetu! Možda je crtala i neke koji pre nisu postojali, ali POSTALI su kad ih je roda nacrtala. Roda je crtala po vodenom ogledalu, po površini vode. I slika se odmah GUBILA. Naslikan leptir brisao se sa vode brže nego što bi pravi leptir mogao da odleti!

A kad roda nacrta leptira i on nestane, otplovi ili odleti, roda kaže: Srećan ti put!

I crta novog leptira. Još lepšeg.

A KAD je lovila žabe?

Ova roda – nije lovila žabe!

A šta je onda ručala?

Ništa nije ručala.

Od ranog jutra pa sve dok se dan beli roda je crtala leptire.

A uveče, kad potamni dan, potamni i vodeno ogledalo. Tada roda nije mogla da crta, i mogla je da lovi žabe, ali žabe se noću sakriju – ne možeš ih uloviti.

Zato je roda večerala ono što ima: malo vodene trave i po neki trskin list. I bila je srećna i zadovoljna u svom gnezdu misleći na nov dan i leptire koje će crtati.

Volela je roda kad pored nje proleti neki odistinski leptir. O, zadivljeno je gledala za njim i šaputala: Veliki svet je lep zato što na njemu ima malih leptira!

Jednoga dana dok je roda crtala leptira kljunom po vodenom ogledalu – proleti tim putem pravi leptir.

Roda je šaputala za njim: Kako je svet lep!

Ali, i žaba je videla leptira. I žaba je gledala za njim. Ali, žaba je skočila i leptira uhvatila. Drži žaba leptira za oba krila a roda viče:

– Pusti leptira! – ali žaba nije htela i spremala se da ga proguta. A roda u dva skoka dohvati žabu! E, sad je žaba bila u rodinom kljunu! Uklještena kao orah u krckalicu! Samo joj je virila glava. I još uvek je držala leptira za oba krila.

Žaba je htela da moli rodu da je pusti, ali nije mogla da govori jer bi joj leptir odleteo!

I roda je htela da kaže žabi da pusti leptira, ali nije mogla da govori jer bi joj žaba pobegla.

Samo leptir, kome je žaba držala krila, mogao je da govori i rekao je:

– Dobra rodo! Hoćeš pustiti žabu ako žaba pusti mene?

A dobra roda klimnula je glavom da hoće.

Samo, šta vredi, žaba je bila glupa i ništa nije razumela. Žaba tu nije videla KORIST za sebe, mislila je: ako ja pustim leptira a roda pusti mene – svi će ostati gladni! Bolje je da ja progutam leptira i da se naručam a roda neka proguta mene pa neka se naruča!

Glupa žaba! Nije se setila da joj ne vredi ručak u stomaku kad je neko proguta!

– Glupa žabo! Zini, da ja odletim! Onda tebe roda neće pojesti! – ljutito je povikao leptir.

Žaba nije htela da zine, ali je morala nešto da pita, jer ništa nije razumela.

Ali, čim je otvorila usta – leptir odleti!

A dobra roda pusti žabu i zapreti joj svojim lepim crvenim kljunom da drugi put leptire ne dira.

Ali, ko bi znao da nam kaže da li je žaba to razumela… Mi znamo da je pobegla, a – gde, to ne znamo. Možda da pita nekoga ono što ne zna. A možda da priča žabama kako postoji roda koja ne lovi žabe! I da ih pozove da gledaju tu rodu. Onako, izdaleka. Za svaki slučaj.

Stojanka Grozdanov-Davidović

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BAJKE – Najlepše bajke za decu

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

LAV I ČOVEK – Arapska narodna priča

LAV I ČOVEK – Arapska narodna priča / Priče za decu, Tekst

LAV I ČOVEK

Stara lavica othranila je nasred pustinje sina, mladog lava. Usadila mu je u grudi mržnju prema čoveku, koji mu je ubio oca i dva brata.

Kada je mladi lav dorastao i osetio da mu je snaga golema, oprosti se s materom obećavši da neće imati mira dok ne nađe i ne uništi svoga najvećeg neprijatelja, čoveka.

Dugo je putovao, neprestano tražeći ono za čim je pošao. Jednom na pučini peščanog mora susretne veliku životinju duga savijena vrata, obraslu dlakom, a sa dve grbe na leđima. Odmah je srdito zapita:

– Ti si čovek, je li?

Kamila uzdahnu i mirno mu odgovori:

– Ne ja, čovek je drukčiji. Ti nalaziš da sam ja snažan stvor. I jesam. Niko ne može tako dugo izdržati glad i žeđ kao ja. Niko me ne može stići kad se zaputim ovom peščanom pustinjom. Ali ja sam ipak čovekov rob, ja pred njim kleknem kad hoće da me uzjaše. On upravlja svom mojom snagom na svoju korist, a zato mi dopušta da se mogu hraniti bodljikavim čkaljem. A posle moje smrti čovek mi odere kožu, od koje napravi sebi šator da se zakloni od sunca i zla vremena.

Lavić se zamisli pa ode dalje. Sad naiđe na neku čudnovatu životinju. Na čelu je imala dva roga. Vrat joj je bio debeo i jak. Kad joj se lav približi, ona snažno lupi nogom o zemlju. „To će biti čovek?“, pomisli lav. Pa odmah upita:

– Jesi li ti čovek?

– Ja čovek? Ljuto se varaš, dragi moj. Ja sam njegov sluga, a on gospodari nad svima nama. Natakne mi jaram na vrat, pa mu moram orati i najveće terete vući. Meso mi pojede, a od kože pravi sebi opanke.

Lav se namršti i ode dalje.

Idući tako začuje neki topot. Zemlja kao da se potresla i, evo, dotrča stasita, ponosita, plemenita životinja. Sve joj odskakuje duga griva na vratu, a ostrag joj se previja dugi rep.

– Ha, ti si čovek! – reče lav.

Konj ržući zastade, pa tužno reče:

– Nisam, ja sam sluga čovekov.

– Zar ti njegov sluga? A kako si ponosit!

– Takav sam kad sam sam. Ali kad sam u blizini čoveka, onda nemam ponosa. On mi turi žvale u usta, zauzda me i uzjaše, a ja ga moram nositi kud je njemu drago. U čoveka je moć, a mi smo svi ništavni prema njemu.

Sad se lav odšunja u neku šumu. Čuo je udarce kao da neko drva cepa. Približi se tamo da vidi šta je. Tu vidi nekog omanjeg, prema sebi neznatnog stvora. Sad je baš oborio gorostasnu jelu, samo je ostao donji deo stabla, dva pedlja visok nad zemljom. Lav upita tog neznanca da li je gde video čoveka.

– Ti čoveka tražiš? – odgovori čovek. – Šta bi s njim?

– Ubio mi je oca i dva brata, pa hoću da mu se osvetim.

– Pa lepo je to od tebe, zaista lepo.

Ta je pohvala lavu godila. I on ispriča sve što je čuo o svome ocu i svojoj braći. Još zamoli čoveka neka samo nastavi svoj rad. Čovek je baš zasekao u panj, pa zamoli lava da mu pomogne. A lav
upita kako će mu pomoći.

– Nemam klina da ga metnem u ovaj rascep, nego budi dobar pa turi svoju šapu unutra.

– Hoću, drage volje.

Čim lav turi šapu u procep, čovek izvuče sekiru, a lavova šapa se uklešti u pukotini. Lav je bio uhvaćen.

Tad mu čovek reče da je on čovek.

– Vidim ja već šta je – uzdahnu lav. – Da je po snazi, ti ne bi bio tako strašan, ali to čini tvoja pamet. A sad ćeš me ubiti, je li?

– Neću te ubiti. Pustiću te da odeš pa da pričaš kako je čovekova pamet jača od najjačih sila, ali da katkada ima milostivo srce. Jer inače ne bi bio čovek.

Arapska narodna priča

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

SVETI SAVA I OTAC I SIN – Narodna priča

SVETI SAVA I OTAC I SIN – Narodna priča / Priče, Priče za decu, Tekst

SVETI SAVA I OTAC I SIN

A kada je svetitelj tako putovao po narodu, učeći ga i krepeći, a ono izađu pred njega otac i sin. Otac se žaljaše na sina kako ga ne sluša i ne poštuje. A sin se žaljaše na oca, kako ne prima njegove savete i neće da mu ustupi domaćinstvo.

Slušao Sveti Sava i oca i sina, pa će na kraju reći sinu: „Prekrsti se!“

A on se prekrsti: „U ime oca i sina…“

„Koga si prvo pomenuo?“

„Oca.“
„Gde si prvo metnuo prste?“

„Na čelo.“

„A šta ti je na čelu ili pod čelom?“

„Pamet.“

„A posle oca koga si pomenuo?“

„Sina.“

„Gde si metnuo prste kad si pomenuo sina?“

„Na trbuh.“

„Ima li tu pameti?“

„Nema.

„Pa kod koga je onda veća pamet; kod oca ili kod sina?“

„Kod oca.“

„Eto vidiš, nesrećni sine“, reče najzad Sveti Sava, „sam si kazao da je otac veći od sina, jer je on prvi, a sin drugi, on stariji, a sin mlađi. I onda oca svoga treba da poštuješ, da ceniš i slušaš, dokle je god živ, ako misliš posle da i tebe mlađi poštuju i cene.“

„A znaš li onu četvrtu zapovest Božiju?“

„Ja znam.“

„Kaži je!“

I on je kaza…

„Eto tako, oca i majku treba poštovati ako hoćete da budete srećni i dugovečni“, reče najzad Sveti Sava neposlušnom sinu, pa ode…

Narodna priča

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

MEĐED, SVINJA I LISICA – Narodna pripovetka

MEĐED, SVINJA I LISICA – Narodna pripovetka / Priče za decu, Narodne priče, Tekst

MEĐED, SVINJA I LISICA

Udruže se međed, svinja i lisica, pa se dogovore da oru zemlju i da siju pšenicu, da se rane. Zapitaju jedno drugoga šta će koje raditi i kako će sjeme naći.

Svinja reče: „Ja ću provaliti koš i ukrašću sjeme; i ja ću mojom surlom uzorati“.

Međed reče: „Ja ću posijati“. A lisica re~e: „Ja ću mojim repom podrljati“.

Uzoraše, posijaše. Dođe žetva. Staše se razgovarati kako će požeti. Svinja reče: „Ja ću žeti“. Međed reče: „Ja ću snoplje vezati“. Lisica reče: „Ja ću klasje kupiti“. Požnješe i snoplje povezaše.

Sad se staše dogovarati kako će da vršu. Svinja reče: „Ja ću guvno načiniti“. Međed re~e: „Ja ću snoplje snijeti i ja ću i vrijeći“. Svinja reče: „Ja ću pretresati i rastaviću slamu od pšenice“. Lisica reče: „Ja ću mojim repom trniti pljevu sa pšenice“. Svinja reče: „Ja ću ovijati“, a međed reče: „Ja ću žito razdijeliti“.

Ovrhoše. Međed žito podijeli, ali ga ne podijeli pravo: jer ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a pšenicu svu uze sam, lisici ne dade ništa.

Rasrdi se lisica pa otide na tužbu i kaza im da će im dovesti jednoga carskog čovjeka koji će žito pravo razdijeliti.

Uplaše se svinja i međed, pa re~e međed svinji: „Zakopaj se ti, svinjo, u slamu, a ja ću se popeti na ovu krušku“. Zakopa se svinja u slamu, a međed se pope na krušku.

Lisica otide, te nađe mačku, pa je pozva u društvo da idu na guvno da vataju miše. Znajući mačka da na guvnu ima dosta miša, pođe rado; pa sad iznad puta, sad ispod puta, trči za pticama.

Opazi je međed s kruške poizdaleka, pa kaže svinji: „Zlo, svinjo! Eto lisice đe vodi strašnoga bumbašira: ogrnuo ćurak od kune, pa i krilate tice vata oko puta“.

Uto se mačka ukrade međedu iz o~iju, pa kroz travu dođe na guvno i tražeći miša stane šuškati po slami. Svinja podigne glavu da vidi šta je, a mačka pomisli od njezine surle da je miš, pa skoči, te svinju šapama za nos. Svinja se uplaši, pa rukne i skoči, te nada u potok; a mačka se prepadne od svinje, pa nada uz krušku; a međed pomisli da je ona već svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od straha padne s kruške na zemlju, te se razbije i crkne, a lisici ostane sve žito i slama.

Narodna pripovetka

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

SVETI SAVA I OTAC I MATI S MALIM DETETOM – Narodna priča

SVETI SAVA I OTAC I MATI S MALIM DETETOM – Narodna priča / Priče za decu, Narodne priče, Tekst

SVETI SAVA I OTAC I MATI S MALIM DETETOM

Doneli otac i mati malo, novorođeno dete u crkvu svetom Savi, i zamolili ga da dete blagoslovi i da mu da sreću.

„Ja ću ga blagosloviti, kao što je i Isus decu blagoslovio, ali mu sreću ne mogu dati. Samo vi, roditelji njegovi, ako ga zarana naučite da radi, da štedi, da ne laže, da ne krade, da sluša, da je pobožno, da poštuje starije, da je u svačemu umereno a naročito ako ga budete uputili da dobro čuva svoje zdravlje.“

Roditelji su učinili što im je svetac kazao, pa je od njihovog malog deteta postao dobar, radan, pošten i pobožan čovek. To se posle čulo nadaleko, pa je sa sviju strana dolazio silan svet i dovodio malu decu svetom Savi, te da ih blagoslovi i da im da sreću. A sveti Sava svima je odgovarao kao i onima prvima.

Narodna priča

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

TAJNA – Rada Soldat

TAJNA – Rada Soldat / Priče za decu, Tekst

TAJNA

Tajna je kad nešto misliš, pa o tome nećeš nikome da kažeš. Tajna može i da se napravi. Da se napravi? Da, da se napravi. Kako?

Ispričaćemo vam kako je Nemanja lako napravio tajnu. Lako i slučajno.

Čeprkao je po maminoj ostavi i na polici ugledao običnu teglu, koja je zbog nečeg mami trebala.

Tegla koja i nije bila baš tako obična, kao što vi mislite, već široka i lepa, a uz to još i prazna, dopala se Nemanji jer je njemu bila potrebna za njegove klikere. Kroz tako lepu staklenu teglu
mogao bi on, uvek kada to poželi, da posmatra svoje raznobojne klikere, staklence i gvozdence. Da ih gleda i da im se divi.

Baš kada je hteo da složi svoje klikere u teglu, ona je pala i razbila se.

Uplašio se Nemanja, pa je brzo pokupio parčiće stakla i bacio ih.

Došla mama s posla, a Nemanja ćuti. Ništa ne govori. Tajna o razbijenoj tegli počela je da ga bocka, muči, štipka i šapuće: „Nemanja, neću da budem tvoja tajna. Neću i gotovo! Hajde, ispričaj mami sve o meni…“

Dosadilo Nemanji, a i video da m uto baši nije neka tajna, kad ga tako nervira, pa ispriča sve mami.

Rada Soldat

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

PRVI PROLEĆNI IZLET PČELA – Konstantin Ušinski

PRVI PROLEĆNI IZLET PČELA – Konstantin Ušinski / Priče za decu, Tekst

PRVI PROLEĆNI IZLET PČELA

Došlo je proleće. Sneg se otopio, nikla mlada trava, drveće ozelenelo. Probudile se pčele iz zimskog sna, protrljale oči i izletele napolje. Prvo su odletele jabuci.

– Draga jabuko, imaš li meda za nas?

– Još nemam. Rano ste došle. Moj je cvet još u pupoljcima. Nego idite trešnji.

– Draga trešnjo, imaš li meda za nas?

– Još mi se pupoljci nisu otvorili. Kad se rascvetaju, bićete mi dragi gosti. Nego idite višnji.

Pčele odleteše višnji.

– Mala višnjo, imaš li meda za nas?

– Dođite, pčelice, sutra! Još mi cvetovi nisu otvoreni.

Već su se pčelice htele vratiti u košnicu, kad u žbunu spaziše ljubičicu. Odmah njoj svratiše, nasrkaše se mirisa i slasti i zadovoljne se vratiše u košnicu.

Konstantin Ušinski

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

SREĆA – Dubravka Ugrešić

SREĆA – Dubravka Ugrešić / Priče za decu, Tekst

SREĆA

Okitila se jedne nedelje Sreća jer je odlučila da poseti ljude.

Zakucala Sreća na prva vrata:

– Ko si ti? – upita prvi čovek.
– Sreća – odgovori Sreća.
– Divno! Dođi da te pojedem!
I pojede je čovek i bi srećan.

Zakuca Sreća na druga vrata:
– Ko si ti? – upita drugi čovek.
– Sreća – odgovori Sreća.
– Divno! Dođi da te popijem!
I popije je čovek i bi srećan.

Zakuca Sreća na treća vrata:
– Ko si ti?
– Sreća!
– Divno! Dođi da te stavim u kasicu.
I stavi je čovek i bi srećan.

Zakuca Sreća na četvrta vrata:
– Ko si?
– Sreća!
– Divno! Dođi da te poklonim prijatelju!

I pokloni je čovek prijatelju i bi srećan… I Sreća bi srećna…

Dubravka Ugrešić

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

KAKO SU AFRIKANCI PROČITALI ITALIJANSKO SLOVO „O“

KAKO SU AFRIKANCI PROČITALI ITALIJANSKO SLOVO „O“ – Slobodan Ž. Marković / Odlomak iz knjige „ZLATNA KNJIGA“ / Priče za decu, Tekst

KAKO SU AFRIKANCI PROČITALI ITALIJANSKO SLOVO „O“

U jednoj italijanskoj toskanskoj varoši desila se nedavno čitava uzbuna. Na železničku stanicu prispelo je desetak vagona prepunih majmuna, koji su se derali i vrištali tako da se od njih ništa
drugo nije moglo da čuje. Niko nije znao otkuda toliki majmuni.

Malo docnije saznalo se da su majmuni upućeni u tamošnji zoološki vrt. On je, međutim, bio malen, tako da u njega ne bi mogli da stanu svi prispeli majmuni. Stoga je zabuna bila još veća. Po tovarnom listu videlo se da su majmuni zaista upućeni u zoološki vrt, ali niko, pa ni sam šef vrta, profesor Cingareli, nije mogao da objasni otkud toliki majmuni kad je on tražio svega pet ili šest komada.

Tek kada su izbrojani svi prispeli majmuni, nađeno je objašnjenje. Bilo ih je 506. Profesor Cingareli je tražio od dobavljača u Africi da mu pošalje pet ili šest komada i napisao to ovako: „5 o
6″. Međutim, dobavljač majmuna je ono „o“, koje na italijanskom jeziku znači „ili“, pročitao kao nulu i umesto pet ili šest poslao 506 majmuna.

Slobodan Ž. Marković

Iz „ZLATNE KNJIGE“

Pročitajte više:

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

KAD SAM BIO GARAV – Miroslav Mika Antić

KAD SAM BIO GARAV – Miroslav Mika Antić / Iz knjige GARAVI SOKAK / Video, Recitacija, Tekst

KAD SAM BIO GARAV

U ona tako divna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drugačije od svih ostalih.

Ubili su ga fašisti 1942. godine u Drugom svetskom ratu, 1942. godine. Sahranjen je negde ka selu Jabuci, kod Pančeva, u veliku zajedničku grobnici bezimenih žrtava. Dve humke u ravnici, na dnu negdašnjeg Panonskog mora, liče na dva ostrva koje zapljuskuje veliko nisko nebo južnog Banata. Ponekad tamo odem, zapalim sveću i plačem.
A meni se još i sada učini da Mileta ponekad sretnem. U gradskoj vrevi. U metežu autobuskih stanica ili aerodroma. Na obalama reka kraj kojih me nose brodovi. Na pustim poljanama u predvečerja, kad provirim kroz okno voza. Kroz vazduh, blag i pepeljast kao svila, ide čerga. A za njom, na pedeset koraka, providan kao staklo: Mile. Kad voz zađe za okuku, a on, kao da nadrasta krošnje, rasplinjuje se i pretvara u veliki beli oblak. I tako usamljen, dugo još lebdi na južnom nebu.

Iako najmanji u razredu, Mile je uvek sedeo u poslednjoj klupi kao da nekom smeta, kao da je nego drugo nego ostala deca. sedeo je uvek u poslednjoj klupi kao da nekom smeta, kao da je nešto drugo nego ostala deca. Tukli su ga svi redom, bez razloga, prosto zato što je Ciganin. Kad god neko nešto ukrade, Mile je dobijao batine ni kriv ni dužan. A vladalo je i verovanje da je urokljiv, zbog zrikavih očiju, i da se noću druži sa đavolima.

Jednog dana, kad je sve to prevršilo meru, premestio sam Mileta kod sebe u prvu klupu i potukao se zbog njega do krvi. Proglasio sam ga za svog druga. Pravio sam se da sam i ja razrok kad smo plašili drugu decu. Naučio me je ciganski, pa smo nas dvojica govorili nešto što niko ne razume, i bili važni i tajanstveni.

Bio sam dosta nežan, plavokos i kukavica, ali odjednom se u meni probudio neki vrag, i ja sam tukao sve redom, čak i one najjače. Danima sam dolazio kući raskrvavljen i pocepan. Šutirali su mi torbu po blatu. Napadali su me ponekad i petorica. Ali izdržao sam.

Mile me je obožavao. Počeo je da krade zbog mene gumice, bojice, užine, olovke . . . i donosio mi sa nekom čudnom, psećom vernošću. Imao sam zbog toga mnogo neprilika. Jer morao sam sve te stvari posle krišom da vraćam, da ga ne uvredim. A vraćati je ponekad mnogo teže nego krasti.

Mile Dileja je bio najveći pesnik koga sam poznavao u detinjstvu. Izmišljao je za mene ciganske pesme na već poznate melodije, prerađivao one stare koje je slušao od mame i bake, i dugo smo, danima, pamtim to kao iz neke čudne magle, dugo smo govorili o neobičnim svetovima bilja i životinja, o zlom duhu Čohanu što jede decu, o snovima i kletvama, o čergama i skitnjama, i gorko, i šeretski, i tužno, i bezobrazno.

Jednog dana rekao mi je svoju tajnu: loš đak je zato što ne može da misli, a da ne peva. Kad bi mogao, rekao je, da otpeva sve svoje lekcije, i zemljopis, i poznavanje prirode, i tablicu množenja, ali da sve to izvrne kako se njemu čini da je lepše, bio bi najbolji đak u razredu.

Onda je došao rat. Došlo je strašno Čohano koga se plaše i deca i odrasli Cigani. Probajte, ako ne verujete: to je nešto u krvi. Čudno. Idite u neku cigansku kuću i, kad dete u kolevci plače, dete koje ne zna još ni da govori, plašite ga đavolom, vilenjacima, vešticama, plašite ga babarogom, čime god hoćete — vrištaće i dalje.

Ali ako mu kažete, gledajući ga u oči: mir, ide Čohano — dete će okrenuti glavu, naježiti se u zaspati.

U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti.

„Čohano jede sveće“, govorili su. „Palite zato jednu na drugu, da se produži svetlost“.

Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da on nije čovek, nego Ciganin i da svako može da ga ubije kad hoće.

Bio je na smrt preplašen. Vodio sam ga kući iz škole, uzimao od njega traku i stavljao na svoj rukav. Dogodilo se da smo jednom, vraćajući se tako, sreli nemačkog vojnika. Jednog od ovih naših, domaćih, regrutovanih u diviziju „Princ Eugen“. Bio je u šlemu, pod oružjem, a jedva šest ili sedam godina stariji od nas dvojice. Imao je dva plava oka, okruglo rumeno lice, u prvi mah činilo mi se čak dobroćudno. Uperio mi je pušku u grudi. U vilici mu se caklio zlatan zub.

„Čega se to vas dvojica igrate?“

„Ničega“, rekao sam. „On se boji, a ja mu čuvam strah.“

„A šta je on tebi kad mu čuvaš strah?“

„Brat“, rekao sam.

I dalje se smeškao. Isukao je bajonet i stavio mi vrh u nozdrvu. Digao ga je tek toliko, koliko mogu da se uspnem na prste.

„A koga se to bojiš?“ upitao je Mileta.

Mile je ćutao i gledao u zemlju.

„Boji se da ga ne ubijete, gospodine vojniče“, kazao sam dižući se i dalje na prste kao da ću poleteti. Osećao sam da mi nozdrva polako puca i krvari.

„A ti se ne bojiš?“

„Svako ko je mali mora da ima starijeg brata koji će ga čuvati“, rekao sam.

„A gde je tvoj stariji brat?“

„Nemam ga, gospodine vojniče“, kazao sam. „Zato se i ja bojim kad sam sam. Ali pred ovim dečakom ne smem.“

Ne prestajući da se smeška, vojnik me je poveo ulicom. Išao sam tako na prstima, sa bajonetom u raskrvavljenoj nozdrvi i ljudi su nam se sklanjali s puta. Vojnika je sve to veoma zabavljalo. Očekivao je, valjda, da ću zaplakati. A ja od silnog straha i bola, ništa drugo nisam umeo da mislim, nego sam stalno ponavljao u sebi: nemoj se saplesti, ostaćeš bez nosa.

Vodio me je tako dva ugla. Onda mu je, iznenada, sve to dosadilo, ošamario nas je obojicu i oterao. I danas, kad me Cigani zagrle i kažu mi: brate, ja se pipnem za nozdrvu. A onu žutu traku čuvam za uspomenu, složenu u jednoj knjizi kao što deca u spomenarima čuvaju neki, samo njima dragi, cvet.

Mileta su jedne noći odveli sa grupom Cigana i streljali. Ja sam ostao živ. I kad god vidim nekog Ciganina da mu treba pomoći, stanem uz njega da mu sačuvam strah.

Jedno vreme odlazio sam u kafane gde sviraju najboljke ciganske družine. Oni to zovu: muzička kapela. Družim se s njima i plačem. Teram ih da mi sviraju Miletove pesme. Oni kažu da to ne postoji. Da reči tako ne idu. A ja znam da idu baš tako, i još ponešto izmišljam, i sad već polako neki dobri orkestri, kao što je Tugomirov ili Janike Balaža, Žarkova banda, Džanetova ili Miloša Nikolića iz Deronja, pevaju te pesme.

„Iz poštovanja“, kaže mi Steva basista. „Žao nam kad plačete. Ako ne postoje pesme, izmislićemo ih za vas.“

I ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi — to je isto što i Cigani, njihovo pravo ime, sa mnogo poštovanja i časti, samo što na ciganskom Romalen znači i: ljudi. I uvek se piše velikim slovom.

A Mile Dileja?

Ja u boga ne verujem. Ni u strašno Čohano. Ali ako ga negde ima, onda ga molim da tamo, u tom svetu mraka, korenja i tišine, kupi mom Miletu Dileji plišan šešir.

Uvek ga je tako mnogo želeo.

Miroslav Mika Antić

Iz knjige: GARAVI SOKAK

Pročitajte više:

Miroslav Mika Antić – ANTOLOGIJA POEZIJE, CITATA I PROZNIH DELA

MUZIKA ZA DECU – Najlepše otpevane pesme za decu

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, Recitacije, Knjige, Otpevane pesme, Video. . .

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

DEČJA RIZNICA – Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu. . .

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Exit mobile version