CRVENKAPA – Braća Grim / Bajke, Tekst
CRVENKAPA
Bila jednom jedna mala slatka devojčica, koju je svako zavoleo čim bi je ugledao. A najviše ju je volela njena baka, koja već nije znala šta bi sve učinila detetu. Jednom joj je darovala kalu
od crvene kadife, i pošto joj je tako lepo pristajala da drugu više nije htela da nosi, nazvaše je Crvenkapa.
Jednog dana reče joj majka:
— Hajde, Crvenkapice, da oneseš poklone baki. Evo ti komad kolača i boca vina. Baka je slaba i bolesna i to će joj prijati. Pođi pre no što zapeče sunce. A kad budeš napolju, idi pristojno i ne skreći s puta inače ćeš pasti i razbiti bocu, pa baka neće ništa dobiti. A kad uđeš u njenu sobu, ne zaboravi da joj poželiš dobro jutro i ne zaviruj prvo u svaki ugao.
— Sve ću uraditi kako treba, — obeća Crvenkapa majci.
Baka je stanovala u šumi, pola sata hoda od sela. Kad je Crvenkapa ušla u šumu, srela je vuka. Ona nije znala kakva je to zla zver, pa se nije plašila.
— Dobar dan, Crvenkapice, — reče on.
— Hvala ti na želji, vuče.
— Kud si tako poranila, Crvenkapice?
— Idem baki.
— A šta to nosiš pod keceljom?
— Vino i kolač. Juče smo pekli, pa nosim slaboj i bolesnoj baki da se zasladi i okrepi.
— Crvenkapice, a gde stanuje tvoja baka?
— Još dobrih četvrt sata hoda dublje u šumi. Kuća joj je ispod ona tri velika hrasta, a dole su leske, svakako znaš gde je, — reče Crvenkapa.
Vuk pomisli: „To mlado, nežno stvorenje biće dobar zalogaj, biće slađe nego baba. Samo moraš da postupiš lukavo da ih obe uloviš“.
Neko vreme išao je pored Crvenkape, a onda joj reče: — Crvenkapice, gle kako je divno cveće na sve strane, zašto ne pogledaš malo oko sebe? Ti kao da i ne čuješ kako lepo pevaju ptičice? Gledaš preda se kao da ideš u školu, a ovde u šumi tako je veselo.
Crvenkapa podiže pogled i videći kako se sunčevi zraci probijaju kroz granje i kako je sve prepuno divnog cveća, pomisli: „Baka će se obradovati ako joj donesem buket svežeg cveća. Još je rano, stići ću na vreme“.
Ona skrenu s puta i potrča u šumu da bere cveće. Kad bi jedan cvet ubrala učinilo bi joj se da je tamo dalje još lepši, pa bi potrčala onamo, i tako je zalazila sve dublje u šumu.
A vuk se uputio pravo bakinoj kući i zakucao na vrata.
— Ko je?
— Crvenkapa. Donosim ti kolača i vina, otvori!
— Pritisni samo kvaku, — viknu baka, — ja sam slaba i ne mogu da ustanem.
Vuk pritisnu kvaku, i vrata se otvoriše. On se bez reči uputi pravo bakinom krevetu i proguta je. Onda obuče njene haljine, stavi na glavu njenu kapicu, leže u krevet i navuče zavesu.
Crvenkapa je dotle trčkarala tamo amo berući cveće, a kad ga je već toliko nabrala da više nije mogla poneti, setila se bake i pošla k njoj.
Začudila se što su vrata širom otvorena. A kad je ušla u sobu, učinilo joj se unutra tako neobično da je pomislila: „Čudnovato kako mi se danas steže srce, a inače tako volim da budem kod bake“.
Ona viknu: — Dobro jutro! — ali ne dobi odgovor.
Onda priđe krevetu i razgrnu zavesu. U krevetu je ležala baka, s kapicom navučenom sasvim na lice i nekako je čudnovato izgledala.
— Bakice, što su ti tako velike uši?
— Da te bolje čujem.
— Bakice, što su ti tako velike oči?
— Da te bolje vidim.
— Bakice, što su ti tako velike ruke?
— Da te bolje uhvatim.
— Bako, što su ti tako ogromna usta?
— Da te lakše pojedem.
Rekavši to vuk iskoči iz kreveta i proguta sirotu Crvenkapu.
Pošto je zadovoljio svoju proždrljivost on ponovo leže u krevet, zaspa i poče glasno da hrče.
Uto pored kuće prođe lovac pa pomisli: „Ala starica hrče, da vidim da joj nije zlo“. On uđe u sobu, priđe krevetu i vide da u njemu leži vuk.
— Tu li te nađoh, matori grešniče, — reče on, — sad si dolijao! — Htede da nanišani. ali se seti da je vuk možda progutao baku i da bi se ona još mogla spasti.
Stoga ne opali iz puške nego uze makaze i poče zaspalom vuku da para trbuh. Tek što je nekoliko puta zasekao, vide kako se crveni kapa, a kad je zasekao još nekoliko puta, iskoči devojčica i uzviknu: — Ah, što sam se uplašila, kako je mračno bilo u vukovoj utrobi!
Potom je izišla i baka, ali je jedva disala.
Crvenkapa brzo dovuče veliko kamenje, te njime napuniše vuku trbuh. A kad se probudio, vuk je hteo da pobegne, ali kamenje je bilo tako teško da je odmah pao i toliko se udario da je ostao na mestu mrtav.
Svi su bili radosni.
Lovac je vuku odrao kožu i odneo je kući; baka je pojela kolač i popila vino što joj je donela Crvenkapa, pa se opet oporavila, a Crvenkapa se zarekla: — Nikad više, dokle god živim, neću skrenuti s puta i otrčati u šumu kad mi to majka brani.
Braća Grim
Pročitajte više:
BAJKE I PRIČE – Najlepše bajke i priče za decu svih vremena
BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…
POEZIJA – POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂