SAMOĆA – Branko V. Radičević

SAMOĆA – Branko V. Radičević / Priče za decu, Tekst

SAMOĆA

Nikad nisam video tako malu pticu. Učinilo mi se: list. Jedan prosušeni list koji ukoso pada s grane. Ali kad se oštrije zagledah – ptica!

U stvari – malo repa, malo perja i šiljasti kljun koji je, prosto, ravnoteža repu. Da nije tog izduženog kljuna, ptica bi bila nestabilna. Uzalud bi se dočekivala na male nožice. Pretegnuo bi rep.

Boja? Kao prosušeno lišće. Malena. Skoro nevidljiva ptica.

Glas – kao da se u vreli zejtin stavi uštipak – cvrkne.

Nisam ni slutio da me poznaje. Ne boji se.

Svakog dana čeka u ogradskoj živici. Čeka da istresem mrve koje ostaju posle ručka. Uveren sam: u početku se plašila. I ko zna koliko je to trajalo.

A sada? Ne boji se mog pokreta. Kad sa obe ruke iznosim trpezarijski čaršav. I tresem mrve. Proučila je, dakle, svaki moj pokret.

Ona poleti.

Let je kratak. Nizak. Ni dva metra visine. Sleće sa živice. Sa najnižih grančica. Doleće iz prizemlja. I kljuca mrve.

Koliko li se dugo prikradala? Proveravala? Koliko li je trebalo da se uveri da će kroz prozor – kad se otvori – leteti samo mrve?

Danas sam je prvi put ugledao. Zaista ne boji se!

Crno oko. Kao čiodica. Kao glava čiode. I malo sivog perja. I u tom perju malo rujevine. Na jednoj strani – rep, a na drugoj – kljun. Zbog klackalice i ravnoteže. Siva ptica. I u tom vrtkanju, učini se: prosine malo rujnog perja. Malo rujevine na prsima.

Sad i ja nju poznajem. Stojim kraj prozora. Gledamo se.

Ptica se klati. Klati.

Nakljucala se mrvica. Proprpošila perjem. Proteglila jedno krilce, proteglila drugo krilce. Skakutala. U grmić, pa u živicu, pa natrag, u tri poleta i tri skoka, pod prozor. Upoznali smo se. Dobro. Valjalo bi da proslavimo poznanstvo.

Okrećem se i prilazim prozoru. Uzimam suv kolač koji stoji na okruglom poslužavniku. Vanilica. To je vanilica sa orasima. Izabrao sam vanilicu. Nisam uzeo štanglicu sa ledom. Sa belim, kao led, šećernim prelivom.

Izabrao sam suv kolač bez fila. Jer ima vanilica filovanih pekmezom. U stvari, dve vanilice, jedna na drugoj, spojene su premazom od pekmeza. Pekmez od kajsija je zlatast. Pekmez od šljiva je crnožut.

Uzimam, dakle, vanilicu. Mrvim je u šaci. Prilazim prozoru. I laganim pokretom ruke raspršujem oblačić mrvica koji miriše na vanilu.

Ptica se nije ni pomerila. Toliko je poverljiva. Pitoma. A ja o tome nisam imao pojma!

Ptica nije ni poletnula. Dozvolila je da je pošećerim mrvicama slatkog kolača. Da, sad i ptica miriše na vanilu.

– Ne znam kako se zove ptica – pričam sa planincem, čovekom koji živi u planini i poznaje ptice. – Grmuša! Živi u grmu. Nisko poleće. Neće u visinu.

– Ne, nije grmuša – osmehnu se planinac. – Znam dobro tu pticu. Zove se carić!

– Carić! Siguran si da je to ptica carić?

– Siguran? Pitaš. To ti je kao što tebe gledam. U planini nema manje ptice od carića. Car nije. A carić, vaistinu, jeste.

Carstvo mu je veliko kao bagremov hlad. Ograđeno je vrzinom. Na njemu žbun leskova pruća. U tom prostoru raste žbunjičak bokvice, dva stručka plave vodopije. Vetar naveje lanjsko lišće. To je carićevo carstvo.

Ponekad, dugo u noć, stojim pored osvetljenog prozora. Napolju mrak.

Ali svetlost koja pada sa prozora obasjava kutić žive ograde u kojoj živi ptica. Svetlost prodire kroz zavese i pada kao mreža na ogradicu i žbunje. Ne mogu da vidim pticu. Ali otud, iz živice, osećam da me neko gleda.

Ili je to uobraženje. Ili, stvarno, mala ptica, potpuno sama, opominje kako ni ja više nisam osamljen, kao što ni ona nije sama kad sam ja tu, kraj prozora, pored nje.

Branko V. Radičević

Pročitajte više:

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

BASNE / Ezop, Dositej Obradović, Branko Ćopić, Narodne basne…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂