SAVRŠENSTVO VATRE – Miroslav Mika Antić / Poezija, Video, tekst pesme
SAVRŠENSTVO VATRE
Savršenstvo vatre jedinstvena je zbirka Antićeve poezije: čini je, u stvari, samo jedna pesma. Monumentalna pesma, knjiga mudrosti, ironije, gorčine i samospoznaje. Vrhunac Antićeve misaone poezije. / Odlomci iz pesme:
I
Jedno je drvo opet izraslo levo odavde,
u moru zelene mahovine.
Ne znam ima li smisla da ga uopšte opisujem,
ovakvom vrstom govora.
Obličja što su u rečima
nisu i obličja van reči.
Duboko sam se potresao
kad sam ga ugledao prvi put.
Izgleda da sam stekao nekakav sveti dar
da pronalazim dokaze o prozirnosti zgusnutog.
O nađenom u netraženom, o večitom trenutku,
o nepotrošivoj sadašnjosti.
VIII
Danima uhodim ptice. Od njih učim da letim.
Učim kako se biva rođak s vetrom.
Polako gubim prošlost. Prestajem da se sećam
odakle sam to došao.
Baveći se igrarijom odvajanja prostora od prostora,
uskoro neću znati da li sam i sasvim tu.
Ovakvi brzopleti sistemi kao čovek,
upozoravaju sasvim ozbiljno.
Došlo je, čini mi se, vreme
da se uputim i u krilatost,
i da usnama dotaknem
opnu između kraja i početka.
XXX
Moje se trajanje ne poklapa sa vašim.
I suviše ga imam. Vi ga i suviše nemate.
Moje je delo ispred misli.
Vaše, ukorak sa mislima.
Zbir mojih mesta nije zbir vaših mesta.
Retko se dogode zgusnute tačke kao ova.
Njih nazivamo: štedljivost vremena
i beskonačnost brzine. Tu se srećemo.
Samo se tako bezobličje smešta u oblike svesti,
i prepoznaju slojevi novih i neočekivanih prostora.
Lako je biti drukčiji među istima.
Teško je razlikovati se od sebe samog.
LXXXIX
Ako te uprlja blato i otruje gorčina,
Oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.
Moralni zakon vode je: da udavi. A vatre:
Da sagori sve što joj je u zagrljaju.
Blatu je umetnost da blati. Gorčini da je žešća.
Oni u tome vide čistoću dobrih običaja.
Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.
Tvoje je s kim si, kuda prolaziš i šta gutaš.
I zato, sve što ti je strano, posmatraj
blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekoga nasilje i bol.
XCVII
Nedostaje mi jedno ogromno parče večnosti,
koje sam budan prevalio, a ne sećam se kako.
Ako ne tražim nevolju,
nevolja mene traži.
Ako me nevolja ne nađe,
ja nabasam na nju.
Kad god se može birati strana nekakve dovršenosti,
ja se uputim pravcem koji je sav u čvorovima.
Upamtio sam jedino talog bespolnog vetra
što mi se znojio u očima
i lepio za nozdrve, za nepca i za pluća,
sav od smole i soli, sav užežen i otežao.
CIX
A drvo reče: najžešći alat je smirenost.
Od nje kremenje tinja i samo sebe otapa.
Zar nije laser satkan od najfinije svetlosti?
Najbritkije se sablje kuju od zagrljaja.
Šta je poklič u jurišu nego vazduh, a ipak
od njega prskaju kalpaci i raspadaju se štitovi.
Nema na svetu planine koja će ikad odoleti
mekom šaputanju pene i milovanju mora.
Plima i oseka su nevidljive, a pomeraju tle
i razgibavaju kontinente iz zglobova. I nema
ničega bezazlenijeg na svetu od vetra,
a od njegovog poljupca i glečer zatreperi strašću.
CCXXXIX
Duboko sam se poklonio drvetu moje mladosti.
Poklonio se dan, nebo i vetar s juga.
Pod njim su mlako kamenje i rasejani pepeo
disali kao veliko, tek pripaljeno srce.
Najzad sam dobio dokaz o nečemu što poseduje
ispitivački um sa strogim ukusom nadahnuća.
Najzad sam dobio taj lukavo zataškani dokaz
o postojanju opne
između vidljivih stvari koje su oduvek imale,
i na izgled nevidljivih, koje, u zatucanom svetu
ogromne ljudske kratkovidosti, nikada neće imati
živu veštinu sadržaja.
CCXL
I dok se polako pretvaralo u sopstveni oreol,
u lep svetlosni znak,
u ono što se da videti samo u vakuumu vremena,
kao izluđujući sistem preobraženja i slobode,
konačno shvatio sam, pričestivši se pred zemljom
strašnom težinom vazduha
što se ušećerila u mojim nozdrvama i na usnama
i pihtijastom uglju tek izvežbanih zenica,
da moje drvo nije hram, nikakvo savršenstvo vatre,
ni usamljena božja misao.
Napokon sam razumeo da sam ja to govorio
sa životom i večnošću kao sa nečim sebi ravnim.
Miroslav Mika Antić
Iz knjige: Miroslav Antić SAVRŠENSTVO VATRE, Izabrana dela Miroslava Antića, šesta knjiga. Izdavač: NIŠRO „Dnevnik“, Novi Sad, 1982.
Pročitajte više:
Miroslav Mika Antić – PESME ZA DECU, POEZIJA, CITATI, PROZNA DELA
POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti
KNJIGE – Audio i video knjige, Tekstovi, Zanimljivosti, Odlomci iz knjiga. . .
PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena
BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena
BASNE – Antologija najlepših basni
MUZIKA ZA DECU – Najlepše otpevane pesme za decu
CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani
DEČJA RIZNICA – Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu. . .
ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA
Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂