PESMA O KERUŠI – Sergej A. Jesenjin

PESMA O KERUŠI – Sergej A. Jesenjin / Poezija, Recitacija, Video, Tekst pesme, Citati

PESMA O KERUŠI

Jutros u košari, gde sja, šuška
Niz rogoza žućkastih i krutih,
Sedmoro je oštenila kučka,
Sedmoro je oštenila žutih.

Do u sumrak grlila ih nežno
I lizala niz dlaku što rudi,
I slivô se mlak sok neizbežno,
Iz tih toplih materinskih grudi.

A uveče, kad živina juri,
Da zauzme motke, il’ prut jak,
Izišô je tad domaćin tmuri,
I svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trčala,
Stizala ga, kao kad uhode. . .
I dugo je, dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.

Pri povratku, vukuć se po tmini,
I ližući znoj s bedara lednih,
Mesec joj se nad izbom učini,
Kao jedno od kučića njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
Zavijala bolno za svojima,
A mesec se kotrljao tanki,
I skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il’ sreće,
Kad joj bace kamičak niz breg,
Pale su i njene oči pseće,
Kao zlatni sjaj zvezda, u sneg.

Sergej A. Jesenjin

(Prevod: Stevan Raičković)

MAKSIM GORKI O JESENJINU I „PESMI O KERUŠI“:

„Prvi put sam video Jesenjina 1914. godine, negde sam ga sreo zajedno sa Kljujevim. Izgledao mi je kao petnaestogodišnji dečak, kudrav i plav, u modroj rubaški, gunju i čizmama sa naborima. Bilo je leto, zagušljiva noć. Nas troje smo išli pravo ka Basejinijoj ulici, zatim preko Simeonovskog mosta. Stajali malo na mostu, gledajući u vodu. Ne sećam se o čemu smo govorili, verovatno o ratu koji je već bio počeo.

Jesenjin je ostavio na mene odveć jak utisak pomalo zbunjenog dečaka koji sam oseća da mu nije mesto u ogromnom Petrogradu.

Prilikom jednog od sledećih naših susreta zamolio sam Jesenjina da recituje „Pesmu o keruši“ kojoj su oduzeli sedmoro štenadi i bacili u reku. Ako se nije umorio. . .

– Mene stihovi ne umaraju – reče on, i nepoverljivo upita: – Zar Vam se dopada „Pesma o keruši“?

Rekoh mu da je, po mom mišljenju, on prvi u ruskoj literaturi koji piše tako lepo i s iskrenom ljubavlju o životinjama.

– Da, ja veoma volim životinje – reče Jesenjin zamišljeno i tiho, a na moje pitanje da li je čitao Klodelov „Raj životinja“ ne odgovori, nego se uhvati za glavu obema rukama i poče recitovati „Pesmu o keruši“. . .

Kad je izgovorio poslednje stihove – „pale su i njene oči pseće / kao zlatni sjaj zvezda, u sneg“ – i u njegovim očima takođe zablistaše suze!

Tad sam pomislio da je Jesenjin ne toliko čovek, koliko instrument, harfa, koju je priroda stvorila samo za poeziju, da izrazi beskrajnu tugu polja, ljubav prema svemu što živi na svetu i milosrđe – koje od svega drugog – zaslužuje čovek.“

Pročitajte više:

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

MUZIKA ZA DECU – Najlepše otpevane pesme za decu

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, Recitacije, Knjige, Otpevane pesme, Video. . .

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani

DEČJA RIZNICA – Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu. . .

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

NE ŽALIM, NE ZOVEM, NE PLAČEM – Sergej A. Jesenjin

NE ŽALIM, NE ZOVEM, NE PLAČEM – Sergej A. Jesenjin / Video, Recitacija (govori Stevo Žigon), Tekst pesme (srpski i ruski)

NE ŽALIM, NE ZOVEM, NE PLAČEM

Ne žalim, ne zovem, ne plačem.
Sve će proći ko s belih jabuka prā.
I venenja zlatom obuhvaćen
mlad nikad više neću biti ja.

Ti sada nećeš tako dalje tući,
srce, dirnuto zimom tom.
Niti ću bosonog ikad ući
u brezovinu ko u sanjan dom.

Duh skitanja, sve ređe, sve ređe
oživljava usta mojih žar.
Iščezlo je svežine one pređe,
osećanja i pogleda čar.

Skupljim sam se prohtevima dao.
Živote moj, šta se s tobom zbi?
Ko na riđanu da sam projahao
u proleću davnom. Da l’ si ti?

Svi smo prolazni u životu ovom.
S klenova lista tiho bije med…
Primi i ti sa nežnim blagoslovom,
svemu što cvalo da je mreti red.

Sergej A. Jesenjin

(Prevod: Slobodan Marković)

~ ruski original:

Sergéй Aleksándrovič Esénin – Ne žaleю, ne zovu, ne plaču…

Ne žaleю, ne zovu, ne plaču,
Vse proйdet, kak s belыh яblonь dыm.
Uvяdanья zolotom ohvačennый,
Я ne budu bolьše molodыm.

Tы teperь ne tak už budešь bitьsя,
Serdce, tronutoe holodkom,
I strana berezovogo sitca
Ne zamanit šlяtьsя bosikom.

Duh brodяžiй! tы vse reže, reže
Rasševelivaešь plamenь ust
O, moя utračennaя svežestь,
Buйstvo glaz i polovodьe čuvstv!

Я teperь skupee stal v želanьяh,
Žiznь moя, ilь tы prisnilasь mne?
Slovno я vesenneй gulkoй ranью
Proskakal na rozovom kone.

Vse mы, vse mы v эtom mire tlennы,
Tiho lьetsя s klenov listьev medь…
Budь že tы vovek blagoslovenno,
Čto prišlo procvestь i umeretь.

Sergéй Aleksándrovič Esénin

Pročitajte više:

POEZIJA ~ Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu / Najlepše pesme za decu / Tekstovi pesama, recitacije, otpevane pesme, video…

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu… Jer, deca su ukras sveta ♥

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Sergej A. Jesenjin – PISMO OD MAJKE i ODGOVOR

Sergej A. Jesenjin – PISMO OD MAJKE i ODGOVOR / Video, Recitacije, Tekstovi pesama

PISMO OD MAJKE

Zar mogu nešto
da smislim u času tom,
o čemu sad
da pišem iz prikrajka?…
Preda mnom, tu,
na stolu tužnom mom,
leži pismo
što mi ga posla majka.

Ona mi piše:
Ako možeš, sine,
dođi nam za praznik,
ne budi jogunica!
Meni kupi šal,
a ocu jeftine –
gaće, jer je kod nas
velika oskudica.
Strašno mi je krivo
što si pesnik,
što ti je slava kleta
postala drugom.
Bolje bi bilo
da si od malena
orući njivu, išao za plugom.

Ostarila sam
i sasvim posustala.
Ali da si ti kod kuće
ostao, bez po muke:
stekla bih zamenu,
snaju bih imala!
Baka bi na krilu
cupkala unuke.

Ali ti si decu svoju
rasejao po svetu snova;
svoju si ženu lako
dao drugom, znam,
i bez prijatelja, bez gnezda
i bez krova,
bacio si se, sinko,
u kafanski šljam.

Oči moje divne,
što je s tobom, sine?
Beše tako čedan
i tih, ko čas večernji.
Svi su govorili uglas, od miline:
Kako je samo srećan
Sašenjka Jesenjin.

Ali nade naše
ti nisi opravdao,
zato mi i dušu
muči bol sve veći,
jer se zalud otac
u sebi radovao
da će ti pesme
mnoge pare steći.

Ali ma koliko
uzimao za njih,
ti se nećeš setit doma svog,
zato se i gorko
reči nižu te,
jer ja dobro znam,
iz primera tvog,
da na pesnike pare ne lete.

Strašno mi je krivo
što si pesnik,
što ti je slava kleta
postala drugom.
Bolje bi bilo
da si od malena,
orući njivu, išao za plugom.

Mi živimo u tami,
drugi nam kapu kroje.
Ni konja nemamo više.
Da si nam ti na domu,
bilo bi svega, svega:
znam sposobnosti tvoje!-
Bio bi i predsednik
u našem Ispolkomu.

Tad bi se živelo mirno,
niko nas darnuo ne bi;
pa i ti ne bi znao
za umor dana što plaše:
Naterala bi tvoju
ženu
da prede sebi,
a ti bi nas nadgledao
pod stare dane naše.

Cepam majčino pismo
i tonem u bol zanesen,
zar nigde izlaza nema
na putu zavetnom mom?
Ali, sve što razmišljam
posle ću da iznesem.-
Sve ću da iznesem
u odgovoru svom.

~
ODGOVOR

Starice draga
živi kako umeš.
Nežno osećam tvoju
ljubav i njome se sladim.
Al’ samo ti
nimalo ne razumeš –
kako živim
i šta u svetu radim!

Kod vas je sada zima.
i mesec kad se nadnese
znam da, ne samo ti,
pomisliš
u noći pod bregom
tobož da neko
trešnjicu bele trese
i zasipa
prozore naše snegom.

O, majko!
Ko da zaspi?
Ko da zaspi uz
vejavice jeku?
U dimnjaku tako tužno
odležu krici u roju.
I hoćeš da legneš,
ne vidiš postelju meku
već uzani sanduk
i – sahranu svoju.

Sergej A. Jesenjin

Pročitajte više:

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

CRTANI FILMOVI – Stari, dobri crtaći / Sinhronizovani

PRIČE ZA DECU – Antologija najlepših priča i dramskih tekstova za decu svih vremena

PESME ZA DECU – Antologija poezije za decu – Tekstovi pesama, Recitacije, Knjige, Otpevane pesme, Video…

BAJKE – Najlepše bajke za decu svih vremena

BASNE – Antologija najlepših basni

DEČJA RIZNICA ~ Antologija najlepših pesama, bajki, crtanih filmova, priča, knjiga za decu…

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Sergej A. Jesenjin – KO SAM, ŠTA SAM

Sergej A. Jesenjin – KO SAM, ŠTA SAM / Dva prevoda pesme Sergeja Jesenjina iz 1925. godine / Tekstovi

KO SAM? ŠTA SAM?

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
Kome oko ispi magle let,
I svoj život, uzgred, tužna lica,
Ja proživeh uz ostali svet.

I s tobom se ljubim po navici –
Mnogo puta već se ljubljah s drugom,
Ko da krešem vatru po šibici,
Nežne reči šapućem ti dugo.

„Draga moja“, „mila“, „znaj, doveka“
Duša hladna ostaje u svemu,
Kad se darnu strasti u čoveka,
Nema više istine u njemu.

Zato moja duša i ne preza
Od ljubavi ledom zalivene,
Ti si moja lutalica breza
Sazdana za druge i za mene.

Ali uvek, tražeć srodnu sebi,
Mučeći se bez nežnosti pune,
Nimalo se ne ljutim na tebe,
Nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
Kome oko ispi magle let,
I voleh te uzgred, tužna lica,
Isto tako ko ostali svet.

(1925)

Prevod: Miodrag Sibinović

Iz knjige: Sergej Jesenjin, Celokupna dela, knjiga 3, LIRIKA (1924-1925), Izdavač: Rad, Beograd, 1970.

Drugi prevod:

Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živeo sam usput, ko da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

I tebe sad ljubim po navici ,dete,
Zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
Zato usput, ko što palim cigarete,
Govorim i šapćem zaljubljene reči.

„Draga moja“,“mila“,“znaj, doveka“
A u duši vazda ista pustoš zrači;
Ako dirneš strast u čovekovu biću
Istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna šta je jeza
Odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
Stvorena za mene i za mnoge druge.

Ali ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u seti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe grditi ni kleti.

Ko sam? Šta sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, ko da sanjam,
Kao mnoge druge na toj zemlji.

(1925)

Sergej Jesenjin

Pročitajte više:

POEZIJA – Antologija najlepših pesama naše i svetske književnosti

PESME ZA DECU / Antologija poezije za decu

Najlepše bajke i priče za decu / Dečja riznica

ANTOLOGIJA – RIZNICA KULTURNOG BLAGA

Foto kolaži: ANTOLOGIJA – www.antologija.in.rs
Preuzimanje delova tekstova, tekstova u celini, fotografija i ostalog sadržaja na sajtu je dozvoljeno bez ikakve naknade, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu ili fotografiji na www.antologija.in.rs. Ispoštujte naš trud, nije teško biti fin. 🙂

Exit mobile version